Koliku prekretnicu predstavlja današnja njemačka potvrda da će svoje Leopard 2 tenkove ipak poslati u Ukrajinu? Popriličnu, jednu od najvećih od početka rata u Ukrajini.
Odluka dolazi svega nekoliko dana nakon sastanka u američkoj vojnoj bazi Ramstein na zapadu Njemačke gdje inicijalno konsenzus nije postignut te je izgledalo, tek naizgled, da će Njemačka nastaviti pružati otpor po ovom pitanju iako je već tada bilo jasno da aktualna administracija na čelu s kancelarom Olafom Scholzom jednostavno nema ni prostora ni poluge.
Zapravo imajući u vidu da popuštanje dolazi tako brzo, da njemačko "povijesno NE" nije izdržalo čak ni tjedan dana, možemo biti skeptični i u sam inicijalni čin protivljenja. Je li možda Scholz prvotno rekao "ne" samo da bi tu slabašnu liniju otpora mogao pokazati nekome doma? Ako i jest tako malo tko će mu vjerovati ako jednog dana krene pričati o tome kako je, eto, pokušao, ali je pritisak bio prevelik...
Ali i bio je, samo što je Scholz to znao već na samom početku, a ovo njegovo kolebanje sad dolazi kao politkanstvo loše izvedbe jer jedino to mu je u nezavidnoj poziciji i ostalo. Njegova vladajuća koalicija ispunjena je s akterima koji se slobodno mogu opisati kao pro-ukrajinski jastrebovi i dok mu isti vode dva glavna resora "sav otpor je uzaludan".
Djelomična enigma će pak ostati ostavka ministrice obrane Christine Lambrecht koju je manje od 24 sata pred američko-sponzorirani sastanak u Ramsteinu nasljedio Boris Pistorius (oboje iz SPD-a). Ovako bi priča mogla zvučati kao da je Lambrecht bila protiv pa je stoga smijenjena, no teško da ima istine u tome pošto se svakako nije tako postavila. Prije će biti da je u ovom sudbonosnom trenutku po Njemačku i Europu bilo sasvim nebitno tko je na funkciji ministra obrane, a možda čak i kancelara.
A trenutak svakako jest sudbonosan.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
