Početak 20. stoljeća predstavlja posebno razdoblje u svjetskoj povijesti. Period između godina 1900. i 1914. još uvijek pripada tzv. Dugom 19. stoljeću, ali to doba je i doba vrhunca imperijalizma i kolonijalne politike europskih sila. Štoviše, u tom periodu neposredno uoči Prvog svjetskog rata naslućuje se začetak svih problema s kojima će se svijet suočavati u najstrašnijem, najratobornijem i najkrvavijem stoljeću koje će kulminirati svjetskim ratovima, zločinima, ali i napretkom neslućenih razmjera.
Problemi industrijalizacije, demokracije i nacionalnosti
Na početku 20. stoljeća svjetska se povijest još uvijek dominantno pisala iz Europe. Sjedinjene Američke Države slobodno su mogle svoje geopolitičke interese ostvarivati pred vlastitim vratima, tj. u Karipskom moru i na Panamskom kanalu, a s Filipinima su zadobile i položaj na Tihom oceanu. Međutim, američki često vrlo glasan dolarski imperijalizam nije uzmogao pridobiti za panamerikanizam Južnu Ameriku.
On se pri tomu bio sukobio ne samo s velikim južnoameričkim državama i Meksikom, nego i s tišim suprotstavljanjem Velike Britanije i latentnim kulturnim naslijeđem španjolsko-portugalske kolonizacije. Uostalom, i za sam SAD još uvijek je na prvom mjestu bio vlastiti unutarnji razvoj koji se činio neograničenim.
Na Dalekom istoku, u usponu Japana još se nije vidio nagovještaj novog vremena. Uzrečica 'žuta opasnost' ostajala je budalastom frazom. Tako je Europa još uvijek živjela samo o svojoj kulturnoj i političkoj tradiciji, zaokupljena svojim vlastitim ciljevima, napetostima i problemima. Bila je to stara družina država koja se poslije stvaranja njemačke i talijanske nacionalne države činila zaokruženom i stabilnom iako će se pokazati da nije bilo tako. U Europi je bilo šest velesila koje su dominirale i izdvajale su se po diplomatskom rangu: Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Austro-Ugarska, Italija i Rusija.
Po vanjskom obliku sve su europske države, osim Francuske i naravno Švicarske, bile još monarhije. No, pred svih njih postavljao se problem demokratizacije uslijed sve većih promjena u čitavom društvu, procvata industrijalizacije, porasta prometa, veza, sredstava informiranja i obrazovanja. Sa svim tim promjenama bilo je povezano i nacionalno pitanje prije svega u istočnoj i jugoistočnoj Europi. Međutim, upravo se ono još uvijek nije rješavalo pa je tvorilo opasan eksploziv u zgradi europskih država.
Karakteristike šest velesila
Potpuni parlamentarizam prema Ustavu od 1875. donio je Francuskoj doduše vatrene borbe malih, jako osobno obojenih stranaka i česte promjene vlada, ali je ipak sačuvao svoju iznenađujuće konstantnu strukturu. U procesu sve veće laicizacije prvi put se zakonski ustanovilo i potpuno odvajanje države od Crkve. Iz radikalnog mišljenja u revolucionarno-anarhističkom sindikalizmu razvila se teorija 'izravne akcije', ali radništvo ipak nije uzmoglo stvoriti jedinstvenu socijalističku stranku sve do 1905. godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
