Kada danas govorimo o "pročišćavanju" društva, uklanjanju nepodobnih i stvaranju "superiornijih" pojedinaca, prvo pomislimo na naciste i njihove zločine. No, iznenadit će vas možda činjenica da nacisti, iako znatno okrutniji u toj provedbi, svakako nisu bili prvi koji su prakticirali takve ideje.
Dakako, govorimo o eugeniki. Eugeniku (iz starogrčkog eu "dobro" i genos "loza") kao pojam utemeljio je britanski antropolog Francis Galton 1883. g. Riječ je o korištenju znanstvenih saznanja o ljudskoj genetici kako bi se utjecalo na stanovništvo i zdravstvenu politiku s ciljem povećanja udjela pozitivno ponderiranih gena (pozitivna eugenika) i smanjenja negativno ponderiranih gena (negativna eugenika) s ciljem poboljšanja određenih svojstava ljudske vrste.
No, eugenika je - barem iz današnje perspektive - prije svega filozofija, a tek onda pokret koji se oslanja na navodne znanstvene teorije. Eugenika zagovara da je moguće unaprijediti ljudsku vrstu i društvo na način da se potiče, ili čak određuje, reprodukcija između ljudi s "poželjnim" svojstvima. Dakako, to ujedno znači i sprečavanje, na ovaj ili onaj način, reprodukciju onih ljudi za koje se smatra da imaju "nepoželjna" svojstva, a to sprečavanje, da bi bilo sigurno, se često provodilo sterilizacijom.
Primjena eugenike započela je početkom 20. stoljeća u SAD-u. SAD je bila prva država u kojoj se ovaj program provodio sistematski, a sterilizacije su se često provodile protiv volje pojedinaca ili čak bez njihovog znanja.
Nije to bio eksperiment kakvih "ludih znanstvenika" - eugenika u SAD-u bila je općeprihvaćena metoda jačanja nacije, a potporu eugeniki davali su istaknuti političari, znanstvenici, poslovni lideri, utjecajni pojedinci tog doba i drugi. Cilj? Smanjiti "teret" na društvo - naime, većina onih za koje je bila namijenjena sterilizacija, kako se ne bi razmnožavali, bili su siromašni ljudi, mentalno zaostali, ali nerijetko i ljudi drugih rasa (mada eugenika u SAD-a nije nužno bila rasistički pokret).
Iako je bilo dosta znanstvenika koji su, s pravom, smatrali da eugenika nema znanstvenu osnovu, eugeničari su držali kako djeca "dobrih roditelja" bivaju zdravija i intelektualno superiornija drugoj djeci. No, oni su također smatrali kako su siromaštvo i "loša radna etika" rezultat loših gena. Kojeg li apsurda, da u jednoj kapitalističkoj zemlji poput SAD-a, gdje se svatko uz pogrešan potez mogao naći u siromaštvu, bude potencijalna meta sterilizacije.
To su neki od razloga zbog kojih eugeniku treba promatrati u okviru filozofije, poprilično mračne filozofije. Naime, u SAD-u i danas, mada se eugenika više ne primjenjuje, često vrijedi mišljenje da su siromašni sami sebi krivi za to stanje, odnosno da su inferiorni u odnosu na bogate (bez obzira što su bogataši, najčešće, rođeni u tom bogatstvu, odnosno nisu ga sami stekli).
Za eugeničare idealni ljudi bili su Nordijci i njih su smatrali superiornijima (vrlo slične ideje imat će kasnije i Hitler). Za takve tvrdnje nisu postojali nikakvi dokazi, no unatoč tome eugeničari su uspjeli u relativno kratkom vremenu na svoju stranu dobiti brojna prestižna sveučilišta i institucije koje su podupirale njihov rad, stvarajući pritom percepciju da su njihovi stavovi zapravo znanstvene činjenice.
Eugenika se danas smatra anti-ljudskim pokretom i zločinom protiv čovječnosti, no, u to vrijeme bila je na sasvim drugom glasu. Poznate ličnosti, kao što su Winston Churchill, Margaret Sanger, Theodore Roosevelt i John Harvey Kellogg, bili su svi pristaše eugenike.
Od prestižnog Harvarda do MIT-a, eugenika je postala akademska disciplina. Kritičara je bilo, no unatoč tome u SAD-u je od 1927. do 1970-ih provedeno više od 60,000 naređenih sterilizacija u 33 savezne države, najviše u Kaliforniji (više od 20,000). Stručnjaci smatraju da je sterilizacija zapravo bilo puno više, samo nisu službeno deklarirane.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
