Erdonomija u vrijeme visoke inflacije i sve većeg kaosa: Zašto propada turska valuta i zašto Erdogan tako žestoko odbija dići kamatne stope?
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan smijenio je ministra financija, Lutfija Elvana, te je na njegovo mjesto došao njegov zamjenik, Nureddin Nebati. Sve ovo se događa u trenutku vrlo dramatičnog pada vrijednosti turske valute, lire. Valuta je izgubila 40% u odnosu na američki dolar od početka ove godine te trenutačno stoji najlošije među svim valutama iz tzv. nadolazećeg tržišta. No, što to sve zapravo znači? Zašto Erdogan preuzima fiskalnu politiku na sebe? Zašto kreće s neortodoksnim rješenjima? I na kraju, je li u pravu? Hoće li Turska nakon ove krize izaći snažnija ili slabija? Sve su to pitanja kojima ćemo se danas baviti.
Prvo što treba pojasniti je uloga Erdogana u cijeloj ovoj situaciji. Njegov pristup neki već nazivaju "erdonomija", a isti se može svesti na jedan ključni faktor - Erdogan je veliki protivnik kamatnih stopa. Tvrdi kako postoji "tajni lobi" koji stalno želi povećati kamatne stope kako bi se bogatili na istima. On pak sve čini kako bi kamatne stope srušio te je do sad promijenio u nekoliko godina i nekoliko guvernera centralne banke (zadnji put prije ovog niza guverner centralne banke u Turskoj smijenjen je davne 1981. za vrijeme državnog udara!).
Ali što to točno znači? Zašto je Erdogan toliki protivnik kamatnih stopa i o kakvim kamatnim stopama uopće govorimo? Ovdje govorimo prije svega o kamatnim stopama koje su definirane od strane centralne banke. Što su pak kamatne stope? To je jednostavno - to je cijena posuđivanja novca. Kamatna stopa predstavlja koliko će kreditor zaraditi kad nekome posudi novac, bilo pojedincu ili poslovanju.
Naravno, kad odete u banku kamatna stopa za kredit bit će vam izračunata na temelju brojnih faktora, uključujući kreditnu sposobnost. No, kad govorimo o "krovnim" kamatnim stopama njih kratkoročno definira centralna banka - to je uloga centralne banke i na taj način ona kao institucija, u načelu, mora osiguravati stabilnost i likvidnost ekonomije.
Što pak to znači? To znači da bi centralna banka stalno trebala voditi računa o tome koliko se novca trenutačno nalazi u ekonomiji jedne zemlje. Jer nije dobro da ga je previše, pošto onda cijene rastu, ali nije dobro ni da ga je premalo jer onda dolazi do pada cijena. Bez da ulazimo u dubinu, dovoljno je u ovom kontekstu reći da bi centralna banka trebala držati sve "u ravnoteži".
Recimo da dužnosnici koji se brinu za monetarnu politiku zaključe da je previše novca u opticaju i da ga moraju smanjiti, što kao centralna banka onda mogu napraviti? Mogu podići kamatne stope. Zašto? Zato jer onda štednja postaje atraktivnija. Ako je kamatna stopa, recimo 2%, malo tko će stavljati novac u štednju jer zarada je slaba. No, ako kamatna stopa poraste na recimo 10% ili 20% onda je to već sasvim druga priča i mnogi će htjeti štedjeti i tako zarađivati na svom novcu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
