Nakon izenađujućih izjava u Sarajevu, papa Franjo se ne odmara preko ljeta, već priprema nove korake k reformaciji svijesti. Vatikan će uskoro izaći sa cjelokupnim planom o djelovanju oko promjene klime. Više od godine dana, papa Franjo je u suradnji s bliskim suradnicima radio na dokumentu Laudato Si, koji se temelji na poštivanju okoliša i učincima klimatskih promjena na ljudski život.
Donekle se time ispunjava i odabir imena argentinskog pape. Pontif Katoličke crkve uzeo je ime u čast svetoga Franje Asiškog, koji je brinuo o siromašnima i o miru,te koji je volio i brinuo se za stvoreni svijet, u suglasju sa Stvoriteljem. Zapravo, enciklika započinje riječima pjesme Franje Asiškog: 'Budi štovan, moj Gospode, kroz našu sestru Majku Zemlju, koja nas hrani i nama vlada, i koja proizvodi razno voće s obojenim cvijećem i biljem'. Cijela enciklika je prožeta povijesnim nadahnućem koje služi kao važan podsjetnik medijima koji smatraju da se radi o revolucionarnom papi. U Crkvi, presedan je sve. Papa Franjo utemeljenje svoje enciklike pronalazi duboko u katoličkim konzervativnim učenjima, koja se vežu ne samo uz njegova dva prethodnika, već i uz pisanja pape Lava XIII. iz kasnog 19. stoljeća.
Papa Ivan Pavao II. je 1990. objavio da je okoliš moralni prioritet Crkvi, upozorivši da je svjetski mir ugrožen ne samo utrkom u naoružanju, regionalnim sukobima i trajnim nepravdama među narodima i nacijama, već i uslijed promjena našeg stava prema prirodi. Benedikt XVI. je proglašen zelenim papom, jer je toliko puno pričao o problemima okoliša. On je čak postavio solarne panele na krovove Vatikana i napravio hibridnu verziju papamobila, koji se kreće na struju. Poanta tog povijesnog konteksta jest da briga za okoliš nije započela s Greenpeacom, Danom zaštite planete Zemlje ili Al Goreom, već s Postankom.
Ova enciklika još nije službeno iznijeta u javnost, a već su propitivani neki njezini dijelovi, što je pomalo razljutilo Svetu stolicu. Razlog tomu jest što je ova enciklika zapravo prva formalna izjava pape koja može postati katoličkom doktrinom, i stoga vrlo važnim dokumentom za katolički svijet. Prošle godine u proljeće, papa je izdao apostolsku poslanicu o siromaštvu, ali apostolska poslanica je u katoličkoj hijerarhiji manje važan dokument od enciklike, koja je zapravo dodatak službenoj katoličkoj dogmi i time nezaobilazan dio vjere svakog katolika.
Niti jedan papa nikad nije temu okoliša podigao na razinu enciklike. Bilo je homilija i poruka mira, ali ništa više od toga. Do sada je objavljeno oko 300 enciklika, u ukupnom rasponu od 275 godina. One su često usmjerene prema biskupima i svećenicima, ali tomu nije tako ovaj put. Enciklike ovoga tipa usmjerene su svima.
U dokumentu papa smatra da su ljudi krivi za degradaciju okoliša, te se poziva na mnoge znanstvene studije koje ukazuju da je velik dio globalnog zatopljenja posljednjih desetljeća proizvod visoke koncentracije stakleničkih plinova, koji se proizvode u većoj količini uslijed ljudskog djelovanja. Papa smatra se ne radi samo o ugrožavanju okoliša, već i o ugrožavanju samih ljudi. Njegovo promišljanje o okolišu usko je vezano uz njegove druge teme, posebice siromaštvo i važnost ljudskog života.
Promjene klime će vjerojatno najviše ugroziti zemlje u razvoju u idućih nekoliko desetljeća. Mnogi siromašni ljudi žive u područjima koja su posebice pogođena fenomenom zatopljavanja, a njihovi životi ovise o prirodnih rezervama i ekosustavu, u kojemu se uzdržavaju poljoprivredom, ribarstvom i šumarstvom. Promjene klimatskih i okolišnih datosti će stvoriti ekonomsku nesigurnost koja će proizvesti novi val imigranata i izbjeglica.
Međunarodni znanstveni savjetodavni panel UN-a u svom izvješću iz 2007. povezuje promjenu klime s porastom i novim oblicima migracija. Tako se migracije očekuju uslijed novih oblika i jačine suša, poplava i ekstremnih vremenskih događaja, koji utječu na sigurnost hrane, zdravlje, smanjenje resursa zemlje i pitke vode, kao i stanovanja.
Posebno se to odnosi na one zemlje, poput Maldiva ili oceanijskih država, koje su pod prijetnjom potpunog nestanka. Izvješće postavlja novi pojam, klimatski migrant i okolišna izbjeglica, a predviđa se da će oni do 2050. činiti brojku od 200 milijuna osoba. Kao oblik novog poimanja sigurnosti, sve se više govori o ranjivosti, pa i ekstremnoj ranjivosti. Ranjivost je najava, često nejasno prepoznatljiva i povezana sa složenim međuodnosom koji ne daje uvijek točan ili prigodan odgovor.
Tako su bolesti, glad, nezaposlenost, zločini, društveni sukobi, terorizam, krijumčarenje narkotika, politička represija i opasnosti prirodnih katastrofa shvatljivo povezani pojmovi koji mogu utjecati na sigurnost država i pojedinaca, ali još nije jasno kako na njih odgovoriti. Ekstremna ranjivost proizlazi iz stanja u kojemu pojedinci žive u uvjetima ozbiljne ekonomske deprivacije ili su žrtve prirodnih katastrofa.
Iako se ovakav stav približava liberalnim aktivistima poput Greenpeacea, ovo ipak piše katolički teolog, koji se time protivi nekim mišljenjima koja opovrgavaju takvo stanje stvari. Posebice je američki tisak dao više pozornosti papinoj enciklici, jer je tema vruća u američkoj politici.
Značajna manjina većinom republikanskih glasača i zastupnika niječe postojanje klimatskih promjena. Republikanski senator Oklahome James Inhofe ranije ovog mjeseca je rekao da papa treba raditi svoj posao, a zastupnici će raditi svoj, dok je bivši katolički senator i predsjednički kandidat Rick Santorum dao savjet papi da pusti znanost znanstvenicima, te da se usredotoči na ono u čemu je dobar, a to je teologija i moral.
Papa je na neki način poslušao Santoruma, jer je enciklika temeljena na Knjizi Postanka i degradaciju okoliša prevodi u teološki jezični izričaj. Ljudska bića uništavaju biološku raznolikost Božjeg stvaranja. Ljudska bića ugrožavaju integritet Zemlje i doprinose klimatskim promjenama, uništavajući prirodne šume i močvarna staništva; ljudska bića zagađuju vodu, zemlju, zrak. A sve to je grijeh. Time je ugrožavanje okoliša i službeno postao grijeh u katoličkoj denominaciji. Ljudi su uništili Zemlju, ali je grijeh uništio ljude. Papa je uspješno unio Božansku prisutnost u globalne rasprave oko klime. On smatra da se nasilje prisutno u našim srcima, ranjena od grijeha, zrcali u učincima bolesti vidljivima u zemlji, u zraku, u vodi, i svim oblicima života.
Za razliku od Santoruma, papa ne smatra da politika i tehnologija mogu spasiti Zemlju. Franjo zna sve o Rio+20 konferenciji i oporezivanju korištenja ugljičnog monoksida i dioksida. Cijeli dijelovi enciklike se bave standardima zelenih građevina i upotrebom održive energije. Svaki napor je dobar, smatra papa, ali upozorava da nam neki govore kako će se ekološki problemi riješiti sami od sebe s upotrebom nove tehnologije i bez potrebe za etničkim promišljanjem dubokih promjena.
Kao takav, ovaj grijeh će pogoditi 1,2 milijarde katolika u svijetu, od kojih gotovo 40 posto živi u Južnoj Americi, a velik rast katolika očekuje se u subsaharskoj Africi, gdje živi 16 posto katolika na svijetu. Južna Amerika i Afrika su dvije najveće baze pape Franje, i nije čudo da globalna Crkva upozorava na klimatske promjene. One najviše pogađaju siromašne u zemljama u razvoju, one kojima je najveći zagovornik upravo papa Franjo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.