Današnji Izrael i današnja Sirija, dvije zemlje nastale sredinom 20. stoljeća, nikada nisu imale međusobne diplomatske odnose te se gotovo od samog početka nalaze u ratnom stanju.
Tri velika rata vodila su se između Sirije i Izraela: Arapsko-izraelski rat 1948., Šestodnevni rat 1967. i Jomkipurski rat 1973. To su direktni sukobi, njima svakako treba pridodati Libanonski građanski rat u kojem su obje zemlje bile akteri (sirijska okupacija Libanona završila je tek 2005. godine) te tzv. Rat iscrpljivanja koji se vodio od 1967. do 1970.
Malo je reći da su Sirija i Izrael neprijatelji, oni su u samom vrhu bliskoistočnih neprijateljstava iako se s vremena na vrijeme javila nada da bi se mogao postići mir, ali bezuspješno.
Sirija ne priznaje Izrael kao državu, ne prihvaća izraelske putovnice. Izrael smatra Siriju neprijateljskom državom i u pravilu zabranjuje svojim državljanima odlazak u Siriju. Između Izraela i Sirije doslovno nema nikakve ekonomske ili kulturalne razmjene.
Nakon Šestodnevnog rata Izrael je okupirao dio sirijske Golanske visoravni te je i dalje drže pod okupacijom, bez namjere da vrate teritorij Siriji. Tijekom godina bilo je prijedloga da Izrael vrati Golan u zamjenu za sirijsko priznavanje Izraela, no, ti planovi se nikad nisu ostvarili. Za vrijeme Libanonskog rata 2006. godine Sirija se gotovo direktno uključila na strani Hezbollaha, moćne većinsko šijitske vojno-političke organizacije na jugu Libanona koja ima čvrste poveznice s Iranom. U konačnici Sirija je dozvolila Iranu da naoružava Hezbollah preko njezinog teritorija. Dobri odnosi između Irana i Sirije postojali su i ranije, ali ovdje se stvara jedno konkretno savezništvo.
Nakon svega toga izbija Sirijski rat 2011. i traje do danas. Poprilično očekivano, ljuti sirijski neprijatelj Izrael tvrdi kako je neutralan, no u isto vrijeme na razne načine staje na stranu radikalnih Islamista koji, poduprijeti od strane Zapada i regionalnih sila (Turska, Saudijska Arabija, Katar), žele pod svaku cijenu srušiti Bashara al-Assada s vlasti.
Izrael, naivno ili proračunato, smatra da će se lakše nositi s islamističkim radikalima na vlasti u Siriji nego s Assadom. Njihov zaključak zapravo ima smisla - salafistički ekstremisti s podjednakim žarom mrzit će i libanonski Hezbollah, zato jer su ovi šijiti, a to znači da Izrael ekstremiste može iskoristiti za uklanjanje svoja dva velika neprijatelja. Kasnije ih neće biti teško držati podalje od svojih granica, ne samo zato što Izrael ima vrlo dobru obranu i vojsku, već i zbog činjenice da Izrael ima dobre kontakte sa zemljama koje su "inkubatori" ovih terorističkih pojava.
Izrael je od početka rata izveo niz zračnih napada na Siriju, no to su bili samo ograničeni napadi, vjerojatno ciljajući primarno oružje za Hezbollah. Pitanje je hoće li, sa...
Tri velika rata vodila su se između Sirije i Izraela: Arapsko-izraelski rat 1948., Šestodnevni rat 1967. i Jomkipurski rat 1973. To su direktni sukobi, njima svakako treba pridodati Libanonski građanski rat u kojem su obje zemlje bile akteri (sirijska okupacija Libanona završila je tek 2005. godine) te tzv. Rat iscrpljivanja koji se vodio od 1967. do 1970.
Malo je reći da su Sirija i Izrael neprijatelji, oni su u samom vrhu bliskoistočnih neprijateljstava iako se s vremena na vrijeme javila nada da bi se mogao postići mir, ali bezuspješno.
Sirija ne priznaje Izrael kao državu, ne prihvaća izraelske putovnice. Izrael smatra Siriju neprijateljskom državom i u pravilu zabranjuje svojim državljanima odlazak u Siriju. Između Izraela i Sirije doslovno nema nikakve ekonomske ili kulturalne razmjene.
Nakon Šestodnevnog rata Izrael je okupirao dio sirijske Golanske visoravni te je i dalje drže pod okupacijom, bez namjere da vrate teritorij Siriji. Tijekom godina bilo je prijedloga da Izrael vrati Golan u zamjenu za sirijsko priznavanje Izraela, no, ti planovi se nikad nisu ostvarili. Za vrijeme Libanonskog rata 2006. godine Sirija se gotovo direktno uključila na strani Hezbollaha, moćne većinsko šijitske vojno-političke organizacije na jugu Libanona koja ima čvrste poveznice s Iranom. U konačnici Sirija je dozvolila Iranu da naoružava Hezbollah preko njezinog teritorija. Dobri odnosi između Irana i Sirije postojali su i ranije, ali ovdje se stvara jedno konkretno savezništvo.
Nakon svega toga izbija Sirijski rat 2011. i traje do danas. Poprilično očekivano, ljuti sirijski neprijatelj Izrael tvrdi kako je neutralan, no u isto vrijeme na razne načine staje na stranu radikalnih Islamista koji, poduprijeti od strane Zapada i regionalnih sila (Turska, Saudijska Arabija, Katar), žele pod svaku cijenu srušiti Bashara al-Assada s vlasti.
Izrael, naivno ili proračunato, smatra da će se lakše nositi s islamističkim radikalima na vlasti u Siriji nego s Assadom. Njihov zaključak zapravo ima smisla - salafistički ekstremisti s podjednakim žarom mrzit će i libanonski Hezbollah, zato jer su ovi šijiti, a to znači da Izrael ekstremiste može iskoristiti za uklanjanje svoja dva velika neprijatelja. Kasnije ih neće biti teško držati podalje od svojih granica, ne samo zato što Izrael ima vrlo dobru obranu i vojsku, već i zbog činjenice da Izrael ima dobre kontakte sa zemljama koje su "inkubatori" ovih terorističkih pojava.
Izrael je od početka rata izveo niz zračnih napada na Siriju, no to su bili samo ograničeni napadi, vjerojatno ciljajući primarno oružje za Hezbollah. Pitanje je hoće li, sa...
