Moderno zapadno društvo diči se, između ostaloga, i time da je spolna nejednakost svedena na minimum, no podaci i statistike, posebno u poslovnoj domeni, pokazuju da se stvari vrlo sporo mijenjaju. Naime, zavisno od statistike i zemlje istraživanja, žene u prosjeku zarađuju 72 do 83 centa na svaki dolar koji zarade muškarci. No istovremeno, broj žena na vodećim položajima, od političkih do korporativnih nikad nije bio veći.
U čemu je nesrazmjer i što je današnji trend? Pogled na Ameriku nudi nekoliko odgovora. Prvo, žene zarađuju više nego ikad, barem kada su one poznate u pitanju. Tako je svima znana Oprah teška milijardu dolara ili spomenimo Katie Couric novinarku i voditeljicu na tri najveće američke TV-kuće, koja godišnje zarađuje 16 milijuna dolara. U korporativnom svijetu također ima ženskih super zvijezda kao što je to Sheryl Sandberg - COO (Chief operations officer) u kompaniji Facebook ili pak Indra Nooyi - CEO kompanije Pepsi, koja za svoju kompaniju zarađuje i do 60 milijardi dolara godišnje. Uz imena ovih uspješnih žena uvijek ide i priča o ženskoj intuiciji i osjećajnosti kao kvalitetama koje više odgovaraju današnjem vremenu senzitivnih lidera i zašto onda ne pružiti ženama mogućnost da poprave ono što većina muškog korporativnog vodstva nije mogla? Ionako je u Americi otprilike 94 milijuna muškaraca i 102 milijuna žena starijih od 16 godina.
Razlozi za nesrazmjer
Razloga za i dalje prisutni nesrazmjer u plaćama je nekoliko, a neki od njih zajednički nazivnik mogu naći u starom Mars-Venera argumentu o muško-ženskim suprotnostima.Višak testosterona i pećinskih odlika na jednoj te emocionalnosti i drame na drugoj strani, što bi rekli psiholozi. Dok bi ekonomisti to objasnili manjkom prilika za napredovanje za jedne i višak za druge. Prema nekim američkim statističkim istraživanjima na AFL-CIO, iako statistički podešenim zbog viška muškaraca na višim pozicijama, prosječnih 68 centi koliko zarade žene na svaki dolar koji zarade muškarci proizvodi 200 milijardi dolara gubitka u američkim obiteljima. Na osnovu toga izveden je zaključak da bi se ukoliko bi žene zarađivale isto kao i muškarci obiteljski prihodi povećali za 6 posto, a stopa siromašnih obitelji smanjila sa 2,1 na 0,8 posto. Zarade žena na Wall Streetu i u odvjetničkim tvrtkama ove nejednakosti možda i ne pokazuju, no plaće djelatnica u supermarketima i tvornicama širom Amerike to potvrđuju. Žene su manje plaćene za često iste poslove. Posebno u menadžment krugovima. Manjak prilika na višim stepenicama poslovnog poretka trećini žena je razlog za napuštanje poslovnog svijeta. Unatoč posvemašnoj jednakosti u ranim godinama karijere, primjerice novi odvjetnici u New Yorku i muški i ženski zarađuju oko 150 tisuća dolara godišnje, regresivna poslovna politika uočava se u prorijeđenim krugovima uspješnih poslovnjaka i poslovnjakinja u kasnim tridesetima i ranim četrdesetim godinama. Manjak čvrstine, višak sentimentalnosti i pretjerana posvećenost detalju, koliko god se čini 'prežvakanim', neki muškarci i dalje navode kao razloge zbog kojih kasnije u karijeri žene teže napreduju. No to nije pravi razlog, govore mnoge žene, poput Brende Barnes, prve CEO žene u kompaniji Pepsi, koja je napustila posao na vrhu da bi se brinula o svoje troje djece. Više je razlog želja za balansom i majčinstvom što potiče žene na odluku mijenjanja ritma i prelazak na fleksibilno radno vrijeme ili ostanak kod kuće. Neke firme to potvrđuju te udovoljavaju željama zaposlenica za fleksibilnijim radnim programom. Tako je trend posljednjih godina da žene napuštaju poslove u korporacijama dva puta više nego muškarci. Iako u današnje doba ljudi sve češće mijenjaju poslove, a i karijere, nejednakost zapanjuje.
Unatoč izboru, neke žene ipak govore da je pravi razlog manjak jednakosti plaćanja i pravih prilika, ali i skrivenih stereotipa. Gubitak volje da se uhvate u koštac s dodatnim preprekama, stvarnim ili ne, te manjak fleksibilnosti u KV poslovima, nezadovoljstvo radnom okolinom također utječu na ženske odluke. No odlasci nisu stalni. Neke od žena vračaju se nakon obiteljskih pauza, iako su 'praznine' u planiranju karijere, prema mišljenju mnogih, teško rješive. Također, po nekim podacima iz Amerike, sve više i više žena odlazi iz velikih kompanija te prelazi u malo poduzetništvo. Naime, žene sa svojim biznisom su brzo rastući sektor američkog gospodarstva. Podaci govore da male firme u kojima su vlasnice žene čine 38 posto ukupnog broja, a u njima radi oko 28 milijuna ljudi.
Štete za društvo
Sa svim navedenim, koliko nejednakost spolova utječe na opću dobrobit obitelji, i muškaraca i žena općenito te društva u cjelini? Povezano s time je li percipirani 'stakleni zid' za žensko napredovanje u poslu, kombiniran sa željom za općim životnim balansom, kočnica daljnjem zatvaranju poslovnih nejednakosti među spolovima?
Općenito, osim nejednakosti u plaćanju, što je za očekivati na radnom mjestu u nadolazećim godinama? Prognoze su uvijek nezahvalne, ali i često netočne kada ih se ekonomisti uhvate. No činjenica je da se trend vraća unazad, dok istovremeno ide naprijed. Žene koje to mogu nakon ostvarene emancipacije odbacuju poslovni model i fokusiraju se na obitelj. Neke od njih se potom vraćaju nakon što djeca odrastu, iako takvi pokušaji zahtijevaju opreznije planiranje karijere. S obzirom na to da je muškaraca ionako manje, a potreba za stručnim kadrom sve veća, osim povremenih ekonomskih usporavanja u doba kriza, žene će dobivati sve veće prilike da ulaze i izlaze iz radnog pogona, naravno, uz održavanje poslovnih vještina. Pitanje će jedino biti kako svim ženama osigurati jednake prilike u nadolazećim godinama. Jer statistike i dalje ne govore u prilog jednakosti. World Economic Forum (WEF), koji se bavio utvrđivanjem razlika među spolovima u svijetu poslovanja u različitim zemljama, u pogledu razlika u položaju između žena i muškaraca, Amerika zaostaje gotovo za svim razvijenim europskim zemljama. Nasuprot tome, najmanje razlike su u Švedskoj, za kojom slijede Norveška, Island, Danska i Finska. Tek nešto zaostaju Novi Zeland, Kanada, Velika Britanija, Njemačka i Australija. U ostatku svijeta je znatno više naglašena nejednakost kad su u pitanju spolovi. Što zbog patrijarhalnih društava, što zbog opće nerazvijenosti, žene ne dobivaju često priliku da zarade koliko i muškarci. Od tajlandskih švelja sa zaradom od četiri dolara dnevno do meksičkih radnica s deset dolara po danu, žene su i dalje u dubokom raskoraku prema mogućnostima koje se nude muškarcima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
