U ideji o nevidljivoj ruci tržišta definiranoj od strane Adama Smitha ideolozi slobodnog tržišta ističu da ljepota samog tržišta leži u činjenici da se odluke izoliranih individua ili poduzeća pozitivno isprepliću u ostvarivanju maksimalne obostrane koristi bez svjesnog pokušaja da se ta maksimalna korist ostvari. Ono što omogućava ostvarivanje obostrane koristi je racionalnost samih sudionika tržišnog natjecanja koji vrlo dobro poznaju situaciju u kojoj se nalaze te kako da je unaprijede.
Moguće je da su pojedine individue iracionalne ili da se generalno racionalan pojedinac ponaša povremeno iracionalano. Međutim, tržište će iskorijeniti iracionalno ponašanje tako što će kazniti subjekte koji se ponašaju iracionalno. Primjerice investitori koji iracionalno ulažu u precijenjenu financijsku imovinu zbog slabog povrata investicije bit će prisiljeni da prilagode svoje ponašanje inače će ih tržište eliminirati. S obzirom na to ideolozi slobodnog tržišta tvrde da je ekonomija najuspješnija ukoliko je vođena individualnim odlukama unutar slobodnog tržišta.
Warren J. Samuels američki ekonomski povjesničar u knjizi Erasing the Invisible Hand: Essays on an Elusive and Misused Concept in Economics demantira povezanost nevidljive ruke Adama Smitha i tržišne ekonomije: "Smith koristi metaforu 'nevidljive ruke' kako bio na upečatljiviji i zanimljiviji način opisao apsolutnu međusobnu zavisnost 'bezosjećajnog zemljoposjednika' i njegovih kmetova, sluga i stanara ('bez rada nema hrane'). Uzajamna zavisnost dovodi zemljoposjednika u poziciju da dijeli plodove svojih usjeva te na taj način nenamjerno koristi čovječanstvu održavajući vrstu. (Teorija moralnog sentimenta, str. 185) Nesigurnost koju su pojedini trgovci osjećali navela ih je da preferiraju investicije u domaću industriju u odnosu na rizik vanjske trgovine uzrokujući potom nenamjernu društvenu korist pridonoseći domaćoj zaposlenosti i domaćim prihodima. (Bogatstvo naroda, str. 456) Smith također koristi 'nevidljivu ruku Jupitera' (Povijest astronomije, str. 49) kako bi opisao paganska vjerovanja Rimljana u njihovog boga Jupitera za kojeg su vjerovali da baca munje na ljude. U sva tri slučaja evidentno je da 'nevidljiva ruka' tržišta u kontekstu u kojem je danas koristimo ne postoji."
Gavin Kennedy profesor na Sveučilištu Heriot-Watt u Edinburghu u recenziji knjige dodatno pojašnjava: "Smith nije smislio frazu. Fraza se koristila u staroj Grčkoj od vremena Eshila pa sve do sv. Augustina i kasnije u raznim teološkom tekstovima, propovijedima, dramama (Shakespeare), pjesmama, romanima (Defoe, Walpole) te u političkoj retorici (George Wahington)... Adam Smith ju je koristio samo dva puta kao metaforu u svojim djelima 'Teorija moralnog sentimenta' (1759) i 'Bogatstvu naroda' (1776) te jednom u 'Povijesti astronomije' (1795). Nakon Smitha metafora nevidljive ruke se među ekonomistima nije koristila do 1875. godine, nakon čega je ponovno otkrivena u četrdesetim godinama 20. stoljeća kao 'temeljni koncept' moderne ekonomije."
1997. godine Robert Merton i Myron Scholes dobili su Nobelovu nagradu za ekonomiju za 'novu metodu određivanja vrijednosti derivativa.' 1998. godine veliki investicijski hedge fond "Long-Term Capital Managment" (LTCM) bio je na rubu bankrota zbog financijske krize u Rusiji. Fond je bio toliko velik da je poput Lehman Brothersa jednostavno bio 'prevelik da bi propao' i propast samog fonda imala bi ozbiljne posljedice za financijski sustav SAD-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
