U zadnju godinu ili dvije, mediji su puni zabrinjavajućih tekstova o usporavanju rasta kineskog gospodarstva. Nakon više od tri desetljeća dvoznamenkastog rasta, zadnjih godina kineski BDP raste po stopi od šest ili sedam posto godišnje. No dok se odvija proces sporijeg rasta BDP-a istodobno se odvija i proces osnaživanja kineskih potrošača. Kinezi postaju bogatiji, imućniji, imaju dublji džep pa u konačnici mogu više trošiti. A kada građani najmnogoljudnije zemlje svijeta, Narodne Republike Kine (1.38 milijardi stanovnika), počnu više trošiti i zahtijevati više proizvoda i usluga, onda to svjetsko gospodarstvo itekako osjeti. Postoje naznake da će u budućnosti kineski građani trošiti sve više i više. U tom segmentu usporavanja biti neće jer su "nezreli" kineski potrošači željni kupovine svega što si prije nisu mogli priuštiti.
Do 2020. u Kini će biti 167 milijuna kućanstava, tj. skoro 400 milijuna "mainstream potrošača" - kako ih nazivaju analitičari savjetodavne menadžmentske tvrtke McKinsey & Company. To su potrošači čiji se godišnji prihod domaćinstava kreće između 16 000 i 34 000 $ i oni čine tzv. srednju klasu. Sve veći broj kineskih potrošača srednje klase uzdrmat će svjetsko gospodarstvo.
Posljednjih godina vlada u Pekingu nastoji izvršiti preorijentaciju gospodarstva s izrazito izvoznog gospodarstva baziranog na investicijama na gospodarstvo orijentirano na domaćoj potrošnji. Politički vođe u Pekingu znaju da izvori i resursi na kojima se temeljio rast kineskog gospodarstva tri desetljeća (investicije, jeftina radna snaga, migracija sa sela u gradove) ne mogu više pokretati gospodarstvo na pravi način pa moraju iznaći nova rješenja. Sve veći broj građana sa sve većim prihodima pravo je rješenje koje može usmjeravati kinesku ekonomsku aktivnost ka rastu.
Prema Jeffreyju Towsonu, koautoru knjige "Jednosatna kineska potrošačka knjiga: Pet kratkih priča koje objašnjavaju brutalnu borbu za jednu milijardu potrošača", brzi rast srednje klase u Kini je "nova sila" koja treba biti razmatrana neovisno od ukupnog stanja kineskog gospodarstva. Euromonitor smatra da će Kina doprinijeti više nego bilo koja druga država rastu potrošnje svjetskih potrošača od danas do 2030. Kina je već sada najveće izvozno tržište za 43 države, npr. SAD je najveće izvozno tržište za samo 32 države. Do nedavno su tvrtke sanjale da naprave dobar biznis u Americi, a sada gledaju prema nepreglednoj masi željnih kineskih kupaca.
Kako Kinezi postaju sve bogatiji tako se i mijenja okruženje kineskih kupaca. Kineski kupci okreću leđa načinu kupnje u kojoj je na prvom mjestu cijena, te sada sve više uzimaju u obzir čimbenike poput brenda, kvalitete i statusa proizvoda kojeg kupuju. Specifičnost kineskih kupaca jest da su vrlo promjenjivi te vrlo brzo mijenjaju svoje potrošačke ukuse. Ono što je bilo privlačno jučer, nije danas. Naime, Kinezi gube povjerenje u originalne proizvode kad se pojave falsifikati na tržištu, a oni u Kini nisu rijetkost: od igračaka preko hrane i pića do lijekova.
Kineske slavne osobe mogu snažno prodavati neke proizvode. Npr. kad je 2002. košarkaš Yao Ming potpisao ugovor za Houston Rocketse to je označilo boom NBA-a u Kini. U Yaovoj prvoj sezoni 12 tv postaja u Kini je otkupilo tv prava na prijenose NBA utakmica. Broj gledatelja Houston Rocketsa putem tv ekrana se povećao s jednog na trideset milijuna. Fascinantno.
Mnoge demografsko-socijalne promjene koje se događaju u Kini karakteristične su za gospodarstva brze industrijalizacije: povećanje prihoda, povećanje broja stanovnika u gradovima, kvalitetnije obrazovanje, duži vijek trajanja života, veća mobilnost ljudi i dobara. Japan je doživio slične promjene 1950-ih i 1960-ih, a Južna Koreja i Tajvan 1980-ih. Kina ipak posjeduje jedinstvene specifičnosti poput politike jednog djeteta (nedavno napuštena), velikih gospodarskih razlika između regija, diktature Komunističke partije, itd.
Kineskinje i Kinezi brzo postaju bogatiji. Mainstream potrošači (njih oko 400 milijuna) će do 2020. činiti 51% urbanog stanovništva. Njihova razina platežne moći će biti manja nego u razvijenim zemljama, ali bit će jaka. Upravo ti potrošači srednje klase bit će meta trgovaca jer će si moći priuštiti bolje stanove, automobile, inozemna putovanja i manje luksuznije predmete. Usprkos tome, potrošači koji kupuju prema vrijednosti - cijeni činit će 36% urbanog stanovništva što je znatan pad od 2010. kada ih je bilo 82%. Do 2020. takvih će biti 116 milijuna kućanstava iliti 307 milijuna građana.
Do 2030. Kina će imati 345 milijuna stanovnika starijih od 60 godina što je povećanje od 80% u odnosu na 2013. Sve starija populacija povećat će potrebu za korištenjem medicinskih usluga. Rast potrošnje stanovnika na zdravstvene i medicinske usluge bit će veći nego u bilo kojoj drugoj grani gospodarstva. S druge strane, kineski zdravstveni sustav je nespreman za mega rast potražnje. Kineska vlada nastoji povećati trošenje BDP-a na zdravstvo s 5.6% 2013. na 7-7.5% 2020. Problem je da su kineske bolnice u lošijem stanju od drugih zemalja u razvoju poput Indije pa Kinezi kad se ozbiljno razbole sve više idu na liječenje u Singapur, Južnu Koreju, Europu i sl. Strane tvrtke će željeti to iskoristiti. Npr. Singapurci razmatraju izgraditi između 20 i 40 medicinskih čvorišta u cijeloj Kini. Do 2020. Kina će biti drugo najveće svjetsko farmaceutsko tržište, a kasnije i najveće. I ostale generacije Kineza okreću se zdravijim načinima života poput organske hrane, fitnesa, vožnje bicikala, vježbanja joge i sl.
Sve veći prihodi građana utjecat će i na turizam i obrazovanje. Broj kineskih turista koji putuju u inozemstvo bit će dvostruko veći od američkih turista 2025. Utjecaj tog trenda već se osjeti. Npr. u svibnju 2014. skupina od sedam tisuća kineskih turista ukrcala se na 86 zrakoplova u Kini, odsjela u 26 hotela u SAD-u, putovala okolo sa 160 autobusa i posjetila brojna turistička mjesta. Sve veći broj Kineza uzima barem jedan godišnji odmor kako bi išli kupovati u inozemstvo, a najčešće destinacije su Indija, Vijetnam, Japan, Južna Koreja, itd. Zapadna sveučilišta već snažno profitiraju od kineskih studenata. Trećinu stranih studenata u Americi čine Kinezi. Kineski studenti su ubrizgali 9.8 milijardi dolara u američko gospodarstvo 2014.-2015. prema Institutu međunarodnog obrazovanja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
