Kad god se u javnom prostoru govori o deficitu proračuna i javnoj potrošnji masovni mediji, ekonomski analitičari i političari će uvijek iskoristiti priliku da naglase kako je za ekonomski prosperitet i gospodarski rast države jedini mogući put drastično smanjivanje deficita ili u najmanju ruku balansirani državni proračun koji predstavlja fiskalno odgovorno ponašanje dok se u isto vrijeme deficit proračuna redovito karakterizira kao neodrživo stanje koje predstavlja teret svima nama te budućim generacijama.
Međutim, u većini zemalja, uključujući i Hrvatsku ne može se dogoditi da država ostane bez novca zato što je država ta koja emitira novac koji se koristi kao sredstvo razmjene unutar njenih granica. Radi jednostavnosti 'država' u ovom slučaju predstavlja fiskalnu vlast (ministarstvo financija) koja je odgovorna za prikupljanje poreza i javnu potrošnju, te monetarnu vlast (centralna banka) koja je odgovorna za kreiranje nacionalne valute. Države koje izdaju vlastitu nacionalnu valutu putem centralne banke ne mogu ostati bez novca. Iznimke su države unutar euro zone koje su prihvatile euro te su izgubile monetarni suverenitet i postale samo korisnice valute, bez mogućnosti izdavanja vlastite valute.
Hrvatska je primjerice iako izdaje svoju vlastitu valutu trenutno važećim Zakonom o HNB-u onemogućila direktno financiranje proračuna putem kredita HNB-a [1] s čime je zakonskim propisom ograničila vlastitu monetarnu suverenost. Manje je poznato da je starim Zakonom o Narodnoj banci Hrvatske [2] iz 1992. godine, HNB mogao direktno financirati državnu blagajnu u iznosu od 5 posto državnog proračuna.
Činjenica da država ne može ostati bez vlastite nacionalne valute ne znači da je bilo koja razina javne potrošnje neproblematična, niti da je svaka javna potrošnja dobra i pozitivna. To znači samo da deficite i suficite u državnom proračunu možemo promatrati i na drugačiji način koji se razlikuje od banalnog crno-bijelog stava u kojem je deficit uvijek negativan, a suficit uvijek pozitivan.
Države su suvereni izdavatelji vlastitih nacionalnih valuta iz sljedećih razloga:
1. Vlada suverene države jedina stvara i uništava vlastiti novac. Stvara ga pri javnoj potrošnji uništava ga pri oporezivanju.2. Tečaj valute suverene države je fluktuirajući i određuje se na međunarodnom deviznom tržištu. Zbog toga fiskalna i monetarna politika nisu ograničene zahtjevom za održavanjem fiksnog tečaja prema drugim valutama.3. Vlada suverene države ne posuđuje znatnu količinu novca u stranim valutama kako bi financirala potrošnju u vlastitoj nacionalnoj valuti.
[1] Zakon o HNB-u, čl. 40, stavak 1: Hrvatska narodna banka ne može odobravati kredite Republici Hrvatskoj, izvanproračunskim fondovima Republike Hrvatske, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave,...
Međutim, u većini zemalja, uključujući i Hrvatsku ne može se dogoditi da država ostane bez novca zato što je država ta koja emitira novac koji se koristi kao sredstvo razmjene unutar njenih granica. Radi jednostavnosti 'država' u ovom slučaju predstavlja fiskalnu vlast (ministarstvo financija) koja je odgovorna za prikupljanje poreza i javnu potrošnju, te monetarnu vlast (centralna banka) koja je odgovorna za kreiranje nacionalne valute. Države koje izdaju vlastitu nacionalnu valutu putem centralne banke ne mogu ostati bez novca. Iznimke su države unutar euro zone koje su prihvatile euro te su izgubile monetarni suverenitet i postale samo korisnice valute, bez mogućnosti izdavanja vlastite valute.
Hrvatska je primjerice iako izdaje svoju vlastitu valutu trenutno važećim Zakonom o HNB-u onemogućila direktno financiranje proračuna putem kredita HNB-a [1] s čime je zakonskim propisom ograničila vlastitu monetarnu suverenost. Manje je poznato da je starim Zakonom o Narodnoj banci Hrvatske [2] iz 1992. godine, HNB mogao direktno financirati državnu blagajnu u iznosu od 5 posto državnog proračuna.
Činjenica da država ne može ostati bez vlastite nacionalne valute ne znači da je bilo koja razina javne potrošnje neproblematična, niti da je svaka javna potrošnja dobra i pozitivna. To znači samo da deficite i suficite u državnom proračunu možemo promatrati i na drugačiji način koji se razlikuje od banalnog crno-bijelog stava u kojem je deficit uvijek negativan, a suficit uvijek pozitivan.
Države su suvereni izdavatelji vlastitih nacionalnih valuta iz sljedećih razloga:
1. Vlada suverene države jedina stvara i uništava vlastiti novac. Stvara ga pri javnoj potrošnji uništava ga pri oporezivanju.2. Tečaj valute suverene države je fluktuirajući i određuje se na međunarodnom deviznom tržištu. Zbog toga fiskalna i monetarna politika nisu ograničene zahtjevom za održavanjem fiksnog tečaja prema drugim valutama.3. Vlada suverene države ne posuđuje znatnu količinu novca u stranim valutama kako bi financirala potrošnju u vlastitoj nacionalnoj valuti.
[1] Zakon o HNB-u, čl. 40, stavak 1: Hrvatska narodna banka ne može odobravati kredite Republici Hrvatskoj, izvanproračunskim fondovima Republike Hrvatske, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave,...
