Otkako je egipatski predsjednik Abdul Fatah al-Sisi posjetio koptsku crkvu i zajedno s egipatskim kršćanima slavio Božić, osam milijuna članova Koptske pravoslavne crkve dobilo je tračak nade u mirni život u Egiptu. Ovo je prvi puta da je jedan egipatski čelnik nakon Nasera ušao u kršćansku bogomolju. Mnogi egipatski kršćani sada vide u Sisiju obrambeni zid protiv vjerskih fundamentalista u Muslimanskom bratstvu.
Kopti su najveća bliskoistočna vjerska manjina i dugo vremena su patili uslijed nasilja i napada na crkve. Pobornici Muslimanskog bratstva često su sudjelovali u tim napadima, napose nakon što je srušen Muhamad Morsi. U Egiptu se stanje za Kopte pretvorilo iz lošeg u gore. Devet posto egipatskoga stanovništva s nadom je izabralo u studenom 2012. svoga novog papu. Nakon karizmatske vlasti pape Šenude III, biskup Tavadrosas postao je 118. papa Aleksandrije i cijele Afrike na Svetoj stolici Svetoga Marka. Više od osamnaest milijuna Kopta slavilo je taj trenutak, nadajući se da će deset do četrnaest milijuna, koliko ih živi u Egiptu, moći pronaći zajednički jezik s nestabilnom vlasti u Egiptu. Uzalud. Utjecaj islamističke ideje Muslimanskoga bratstva odnio je 127 života u razdoblju između 1992. i 1998. Kad je trg Tahrir bio zavijen u revolucionarne boje, Arapi i Kopti stajali su zajedno. No to je jedinstvo bilo kratka vijeka. Koptska je zajednica posebno pod utjecajem bombaškog napada 2011, kad je u Aleksandriji auto-bomba eksplodirala ispred crkve, ubivši 21 i ozlijedivši 79 osoba. Napad se dogodio samo nekoliko minuta nakon što je u crkvi proslavljena Nova godina. Iste godine dogodio se pokolj u Masperu, kad su vladine snage napale prosvjednike koji nisu htjeli dopustiti da se uništi stara crkva. Ubijeno je 28 ljudi, a 212 je ozlijeđeno. U 2012. i 2013. nastavljeni su zločinački pohodi protiv kršćana. Paljene su crkve, sabotirana i oštećivana koptska imovina i radnje. Mnogi Kopti sada vide svoju budućnost izvan Egipta.
Mnogi će Kopti reći da je sve bolje od Muslimanskog bratstva. Stoga velika i nekritična potpora Sisiju nije iznenađujuća. Ali, uslijed rastućeg napada na slobodu govora i napade na novinare i aktiviste, koptska potpora vojnoj vlasti može se pretvoriti u loš odabir. Naime, ni sami Kopti nisu sigurni od opresivnih mjera vlasti. Sredinom 2014. Demiana Emad, 23-godišnja koptska učiteljica dobila je zatvorsku kaznu od šest mjeseci zbog 'vrijeđanja islama', jer je učenicima predstavila usporedbu između vjera u antici, srednjem vijeku i modernom dobu. Novinar Bišoj Armia Bulus, preobraćenik na kršćanstvo, dobio je pet godina zatvora jer je jednoj američkoj kršćanskoj televiziji dao izjavu da su egipatski kršćani podložni diskriminaciji. Kerlos Šuki Atalah je u selu blizu Luksora uhapšen jer je na svom Facebook profilu označio s obavijesti 'sviđa mi se' Facebook stranicu koja vrijeđa muslimane. Za to je dobio pet godina zatvora. Očito je Sisijev stav prema islamu ipak drugačiji nego to nastoji prikazati.
Koptsko traženje što sekularnije vlasti većinom počiva na strahu od islamista. Iako Morsijeva vlada nije izravno djelovala protiv manjinskih skupina, za većinu Kopta su politike i izjave te vlade samo podupirala mišljenja koje su Kopti imali o Muslimanskom bratstvu. Taj strah je posebno ojačao nakon što su radikalni vjerski vođe i fundamentalističke skupine postali prominentni u egipatskoj javnosti. S još uvijek živim sjećanjem na masakr u Masperu, Kopti su promatrali kako će se nova vlada odnositi prema Vrhovnom vijeću oružanih snaga, koje su kršćani smatrali odgovornim za pasivnost za vrijeme masakra. Kad je Morsi došao na vlast raspustio je Vijeće i stvorio novo. Neki su reagirali s velikom količinom entuzijazma, smatrajući da će to biti prvi korak prema postizanju pravde. Ali, predsjednik je odustao od procesuiranja zločina tijekom tranzicijskog razdoblja.
Zauzvrat, propitivana je državna sposobnost davanja slobode vjeroispovijesti i prakticiranja vjerskih obreda. Iako nije prošao niti jedan zakon koji regulira izgradnju bogomolja, mnogi su problemi nastali vezani uz koptske crkve. Uslijedili su incidenti u kojima su muslimani počeli graditi džamije na crkvenom zemljištu ili su zabranjivane izgradnje kršćanskih crkvi. Brojne koptske skupine organizirale su prosvjede, zahtjevajući ostvarivanje sekularne države i izglasavanje zakona o izgradnji bogomolja. U rujnu 2014. Nabil Luka Bibavi, kršćanski odvjetnik, uspio je pred parlament postaviti zahtjev za stvaranjem objedinjenog odbora kojega će tvoriti Al-Azhar i egipatska crkva kako bi se stvorio objedinjeni zakon za izgradnju svih bogomolja. Osobito nakon što je donešen Ustav u studenom 2012., Kopti su počeli sudjelovati u prosvjedima protiv Morsija.
Prije nego je došao na vlast, Morsi je obećao da će sve vjerske skupine biti prisutne u vladi. Obećao je da će jedan njegov potpredsjednik biti Kopt, a drugi žena, unatoč gnjevu salafističkih skupina. To se nije dogodilo. Kako bi ipak održao dio obećanja stvorio je predsjednički tim od četiri pomoćnika i 17 savjetnika koji je uključivao tri žene i dva Kopta. U vladi je sjedio samo jedan koptski ministar, kojega su se Kopti de facto odrekli.
Kad je donešen novi ustav, odnosi su došli do najnižih razina u modernoj povijesti. U ustavu iz 1971., načela islamskog zakona (šerijata) su glavni izvori zakonodavstva. Salafistički pokret je zahtijevao da se stavi amandman na taj ustavni članak na način da se izbaci riječ načela ili da se zamijeni s riječju pravila. To je razljutilo i Kopte i žene jer su smatrali da je jedan od ciljeva takvog amandmana dopuštenje za daljnju ratifikaciju amandmana koji bi ugrozili njihova prava u društvu. Na kraju je članak ostao kakav jest, ali je u članku 219 dano objašnjenje te je dodan članak 3 koji kaže da kršćani i židovi mogu imati vlastite vjerske zakone. Ustav nije jasno obznanio kriminalizaciju diskriminacije na temelju religije, ali je u članku 43 dopustio slobodu vjeroispovijesti i slobodu prakticiranja vjerskih obreda. No, nikad do tada doživljena razina infiltracije religije u svaki aspekt političkog i javnog života otuđio je Kopte na svim razinama, te doveo Egipat u stanje slično onome kada je Anvar Sadat 1981. izbacio iz Egipta papu Šenudu III.
Nakon svrgavanja Morsija s vlasti, Kopti su se odjednom našli oslobođeni islamske vlasti. Vratila se nada i obećanje u sekulani Egipat, gdje politički islam gubi svoju potporu. Ali već mjesec i pol dana nakon toga, u kolovozu 2013., nasilje je došlo do vrhunca. Kad je počelo izbacivanje članova Muslimanskog bratstva iz vladajućih struktura, uslijedilo je četverodnevno nasilje protiv Kopta. Deseci koptskih crkava je zapaljeno, a ostale su opljačkane. Muslimansko bratstvo opužilo je Kopte za važnu ulogu u svrgavanju Morsija, ali podjednako nove vojne vlasti nisu ništa učinile da spriječe nasilje. Da u tome ima ponešto istine vidljivo je i po koptskim medijima. Golem porast popularnosti koptskih medija među srednjovječnim i starijim kršćanima vezan je uz promicanje diskurza novih vlasti.
Među najvećim razočarenjima za kršćane bio je i stav Koptske pravoslavne crkve. Neočekivano, crkva je održavala tišinu prema trenutačnim događajima. U svojim posljednim danima života papa Šenuda III.bio je snažno kritiziran zbog njegove potpore obitelji Mubarak. Njegov nasljednik papa Tavadros II.predložio je promjenu stava kad je preuzeo tron 2012. Iako se ispočetka skanjivao ulaska u politiku, usmjeravajući svoje napore prema duhovnom očuvanju koptskog pravoslavlja, uskoro je postao jednim od viđenijih tumača egipatske svakodnevice. Prije predsjedničkih izbora, papa je prozvao zapadne novinare za netočne podatke o kršenjima ljudskih prava od strane nove vlasti. Crkveni velikodostojnici proglašavali su krizu ne kao pitanje političke borbe oko legitimnosti, već borbom protiv terorizma. Za svo nasilje crkva je osudila Muslimansko bratstvo jer ono ne želi nikakav dijalog s egipatskim narodom.
Iako nije izravno podupirao Sisijevu kandidaturu, crkveni poglavar je u nekoliko navrata cijenio bivšeg ministra obrane kao čovjeka koji može izvući Egipat iz trenutačnog stanja koje je nazvao Arapska zima. U video poruci kršćanima prije samih predsjedničkih izbora izravno je pozvao svoju pastvu da izađe na izbore. Tako je crkva, iako službeno nepristrana, nesmetano prihvatila i implementirala podršku Sisiju, i to ne samo u Egiptu. Parohije Koptske pravoslavne crkve u SAD-u, Kanadi i Australiji organizirale su prijevoz svojim članovima kako bi glasali za ustavne amandmane i predsjedničke izbore. Neki od njih nisu bili u Egiptu desetljećima.
Koptski mediji su izravno podržali Sisija čija je kandidatura snažno promicana na TV kanalima poput CTV-a ili El Karme. Glas protiv Sisija su tumačili kao glas potpore Muslimanskom bratstvu, a cijelo vrijeme su ismijavali kandidaturu Sisijevog protukandidata Hamdina Sabahija. Koptski su mediji naglašavali da je Muslimansko bratstvo najveća prijetnja Koptima i da je samo Sisi sposoban iskorijeniti tu prijetnju. Zapanjujuće je da koptski biskupi smatraju da se treba zaboraviti prošlost i masakr u Masperu zbog budućnosti egipatske nacije. Poslije izbora biskup Pola je obznanio javnosti da je crkva mobilizirala svoju pastvu za Sisija, ali da to nije bio politički, već domoljubni čin.
Porazne statistike postmorsijevog Egipta, međutim, mogli bi bili trajni uteg na koptsku crkvu. Prema podacima Egipatskog centra za društvena i gospodarska prava, nakon Morsijevog zbacivanja oko 40 tisuća ljudi je uhićeno, novinari su proganjani, umjetnici cenzurirani. Oporbeni glasovi silom su ušutkani, disidentski političari su nestali, a Mubarakov režim se ponovno učvrstio. Institucionalna korupcija vratila se na stare razine, dok je zemlja potonula u kaos i strah; s jedne strane stalnim prosvjedima, a s druge nasiljem terorističkih organizacija. U svemu tome, Koptska pravoslavna crkva je poduprla kandidata bez političkog programa i poznatog ekonomskog plana, odnosno kandidata koji predstavlja upravo onaj sustav koji je desetljećima proganjao istu tu crkvu.
Uistinu, Kopti nisu tim izborom izabrali samodiskriminaciju i odbacili građanske slobode. U situaciji u kojoj su se našli, egipatski kršćani su izabrali preživljavanje uz potporu najmanjem mogućem zlu. Al-Sisi je iskoristio Kopte u političkom smislu. Oslanjajući se djelom na njihovu podršku, posebice kroz bogati kršćanski srednji sloj, Sisi je igrao na kršćansku kartu nekoliko puta. Kako bi istaknuo egipatsku moć u dolini Nila, Sisi je aktivno odlučio poduprijeti približavanje egipatske i etiopske crkve, te nastojao putem crkvenih velikodostojnika poboljšati bilateralne veze dvije zemlje, koje su u sukobu oko korištenja Nila i izgradnje brana na najvećoj afričkoj rijeci.
Ubojstvo 21 egipatskog Kopta sredinom veljače na libijskim sredozemnim obalama bio je odličan povod Sisiju da iskaže svoju predanost Koptima, te da istovremeno pridobije podršku javnosti u borbi protiv terorizma. Pri tome, teroristi nisu samo ISIL, već i ISIL-ovi pobornici i druge militantne skupine na Sinaju, kao i u susjednom Sudanu. Osim toga, i samo Muslimansko bratstvo je proglašeno terorističkom organizacijom, te se sve protuterorističke odredbe odnose i na tu zajednicu. Podržavanjem libijske vojske, Egipat je također pokazao i službeno zanimanje za političke i sigurnosne prilike u Libiji i za borbu protiv ekstremističkih skupina i milicija koje prije egipatskoj sigurnosti i egipatskim građanima. Arapski centar za istraživanja i studije izdao je izvještaj o stanju egipatskih radnika u Libiji, te u potpunosti optužio Egipat za ubojstva koptskih radnika jer je država natjerala te ljude da pronalaze posao u nesigurnoj Libiji. Većina radnika koja odlazi na opasan rad u Libiju dolaze iz siromašnih slojeva grada Port Saida, te u Libiji zarađuju za svoju obitelj. Većina su Kopti. Nakon ubojstva u Libiji, egipatske vlasti organizirale su povratak radnika u Egipat i zabranila putovanja iz luke Salum. Kopti su u Libiji česta meta militantnih skupina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
