Američki zviždač, Edward Joseph Snowden, dao je svoj prvi veliki intervju otkako se od ovog ljeta nalazi u Moskvi, gdje je dobio azil. Podsjetimo, Snowden je razotrkio najveći špijunski skandal u povijesti - gigantski nadzorni program kojeg provodi američka vladina Agencija za Nacionalnu Sigurnost (NSA). S dokumentima je pobjegao iz SAD-a prvo u Hong Kong, od tamo je zrakoplovom stigao u Rusiju te je, nakon više tjedana neizvjesnosti, dobio ruski azil. NSA dokumenti koje je Snowden pribavio te distribuirao probranim novinarima, otkrili su pravu magnitudu američke globalne špijunaže.
Detalji se još otkrivaju, vjeruje se kako je do sada objavljen tek jedan manji dio dokumenata, no već ovi dokumenti otkrili su o kolikoj se razini špijunaže radi. Snowdenovi dokumenti su otkrili ono što su mnogi još i ranije nagađali - SAD, uz pomoć svojih ključnih saveznika, i u suradnji s globalnim korporacijama, nadzire gotovo svu elektronsku komunikaciju, od telefonskih poziva, e-mail poruka do SMS poruka.
NSA i njihovi branitelji reći će kako je svrha ovih gigantskih nadzornih programa nacionalna sigurnost te kako se jedino špijunažom može spriječiti nove terorističke napade i slične prijetnje. No, Snowdenovi dokumenti pobijaju tu teoriju, pošto na nadzornom popisu nisu samo "sumnjive" osobe, već gotovo cijela populacija, uključujući kompletni politički establišmenti pojedinih zemalja. Upravo ovo je možda i najdelikatniji element ove spoznaje - naime, za očekivati je da će SAD špijunirati zemlje poput Rusije i Kine, pošto se iste smatraju za njihove globalne rivale, no dokumenti otkrivaju kako je SAD možda još i više "napora" ulagao u nadzor tzv. saveznika, tj. zemalja s kojima Washington, barem za javnost, ima jako dobre odnose.
Meksiko, Brazil i Njemačka samo su neke od zemalja koje su ostale poprilično zatečene činjenicom da se nalaze na listi najšpijuniranijih. Snowden, kao i mnogi drugi, očekivao je kako će ova spoznaja morati rezultirati i adekvatnom reakcijom, diplomatskom pobunom nadziranih zemalja, što bi u konačnici moglo možda čak i zaustaviti ovu nabujalu američku ambiciju da cijeli svijet stavi pod svoj nadzor. Podsjetimo, žrtve nisu samo strane zemlje, već i Amerikanci čija je privatnost danas gotovo nepostojeća.
No, nije se dogodilo ono što su neki, vjerojatno i Snowden, očekivali. Reakcija, naročito Europe, bila je plaha, razvodnjena, slabašna - jednom riječju, poražavajuća. Što nam to govori? Snowden bi trebao biti zadovoljan, jer u procesu razotkrivanja američke špijunske hobotnice razotkrio je, onima koji to do sada nisu shvaćali, impotentan odnos današnje Europe prema SAD-u. Njegova otkrića govore nam kako Europa očito nema niti približno dovoljno snage (čitaj: samostalnosti) da se odupre američkoj agresivnoj politici, u ovom slučaju špijunskoj agresiji. Zašto je to tako? Odgovor je posve jasan - očito je kako je nešto trulo s nacionalnim vodstvom europskih država jer ista su u ovoj aferi primarno nastojala smiriti situaciju, ublažiti reakciju, pa i vlastitim narodima prezentirati stanje kao nešto normalno. Ne tako eksplicitno, ali narodima Europe su njihova vodstva zapravo poručila "Isplati se biti špijuniran, ako dobro poslujete sa SAD-om".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
