Prije samo desetak godina bilo je nezamislivo da se u Njemačkoj vodi javna rasprava o primjeni šerijatskog zakona, a čak je i sam izraz bio nepoznat masama educiranih Nijemaca. Jednako kao i druge riječi poput burke, fetve, sunita, šijita, salafista i džihada. Međutim, nakon terorističkog napada na New York 11. rujna 2001. i posljedičnih američkih intervencija u Afganistanu i Iraku, stvorili su se uvjeti za globalno širenje radikalnog islamizma.
Skoro potpuno nezapaženo počeo se širiti islamski fundamentalizam, tj. salafistički džihadizam po Njemačkoj, najvećem gospodarstvu Europske unije. Uhvatio je korijene među nezaposlenom i nezadovoljnom mladeži čiji su se preci doselili u Njemačku, a većinom su potjecali iz Turske ili islamskih regija Afrike. U novoj domovini često se nisu najbolje snašli pa su obavljali teške i slabo plaćene poslove u metalnoj industriji i čeličanama. Njihova djeca bila su posebno ranjiva prema agitaciji ekstremnih skupina.
14. lipnja 2012. tijekom jedne velike racije protiv radikalnih islamističkih organizacija u Njemačkoj, savezna policija je pokrenula kriminalističku istragu protiv Dawa FFM-a i DWR-a (Prave religije) i zabranila je salafističku udrugu Millatu Ibrahim. Mjesec dana ranije vođe Milatu Ibrahima uhićeni su na prosvjedima u Bonnu jer su članovi izboli nekoliko policajaca nakon što se jedan od lidera, Denis Mamadou Cuspert, pojavio na YouTubeu pozivajući na džihad protiv kancelarke Angele Merkel i ostatka njemačke vlade jer su se upustili u "rat protiv islama" u Egiptu. Cuspert je bivši njemački gangsta reper umjetnička imena Deso Doggg podrijetlom iz njemačko-ganske obitelji. Konvertirao se na islam i započeo propovijedati pod različitim imenima kao što je Abu Talha Al-almani. Pod tim imenom je stavio mnoge islamističke džihadističke pjesme na internet pozivajući na nasilne džihadističke akcije protiv Njemačke, istodobno glorificirajući Osamu Bin Ladena. Pobjegao je u Egipat, a potom se pojavio u Siriji gdje je i poginuo ove godine boreći se za ISIL.
Počeo se realizirati scenarij kojeg su se bojale njemačke snage sigurnosti: islamistički fanatici odlaze iz Njemačke u ratna područja Sirije i Iraka te se kasnije vraćaju u Europu kao veterani džihada spremni na terorističke radnje. Zabrana Millatu Ibrahima provela se u Berlinu, Bavarskoj, Hesseu, Hamburgu, Donjoj Saskoj, i drugdje. Zabrana se temeljila na premisi da je organizacija "usmjerena protiv ustavnog reda i koncepta međunarodne tolerancije". Millatu Ibrahim je potaknuo svoje članove da odbace njemački ustavno-pravni poredak i slijede šerijatski zakon i islamska pravila te na zaključak da su "nevjernici neprijatelji". 13. ožujka 2013. dogodila se druga runda racija njemačke policije protiv salafističkih organizacija u Hessenu i Sjevernoj Rajni-Westfaliji. Korijeni odnosno uzroci jačanja radikalnog islamizma u Njemačkoj bili su mnogo dublji nego što su mnogi očekivali.
U Münchenu je organizacija tajnog Muslimanskog bratstva osnovala mostobran za širenje radikalnog islamizma u zapadnoj Europi i SAD-u. Preuzeli su kontrolu nad islamskim centrom u Münchenu u ulici Wallnerstrasse. Džamija u Münchenu spominje se u nekim islamskim publikacijama kao jedna od četiri najvažnije džamije na svijetu odmah poslije Svete Džamije u Meki i Plave džamije u Istanbulu. Münchensku džamiju je izgradila njemačka vlada i tijekom Hladnog rata korištena je kao CIA-ina baza za raspoređivanje borbenih muslimana protiv Sovjetskog saveza. Kontrolu nad džamijom preuzela su Muslimanska braća tijekom 1970-ih. Džamija je služila kao utočište članova bratstva sve do prvi godina 21. vijeka. Pod kontrolom Muslimanskog bratstva, Münchenski islamski centar postao je suosnivač Centralnog muslimanskog vijeća u Njemačkoj.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
