U veljači ove godine lokalni čuvari deva prvi su primijetili da se nešto događa na obali Džibutija oko 13 km od američke najveće vojne baze u regiji. Na zemljištu od oko 364 tisuće četvornih metara novo jato građevina i brodskih kontejnera s kineskom zastavom ponudilo je prvi uvjerljivi znak ambicija Kine da proširi svoj vojni utjecaj preko puta Indijskog oceana i dalje.
Konačno, 8. travnja kinesko ministarstvo obrane izvijestilo je da je otpočela izgradnja prve prekomorske kineske vojne postaje koja bi trebala biti dovršena sljedeće godine. Pomorska vojna baza, službeno logistička baza za potporu, locirana je u Džibutiju, maloj ali strateški iznimno važnoj državi na rogu Afrike. Bilateralni sporazum cementira vojnu nazočnost Kine u Džibutiju do 2026. Baza će zapravo biti pomorska postaja koja će ugostiti kontingent do 10 tisuća vojnika, sastojat će se od skladišta oružja, postrojenja za popravak i održavanje avijacije i brodova te će vjerojatno biti smještene specijalne postrojbe.
Nesumnjivo, kinesko vojno i ekonomsko širenje u Africi izazov je sigurnosnom poretku kojeg su uspostavile zapadne sile nakon 1945. Kina sve više potvrđuje transformaciju iz izolacionističke kontinentalne sile u nezaobilaznu svjetsku silu. Izgradnja kineske vojne baze događa se u trenucima velikih napetosti oko teritorijalnih sporova u Južnom i Istočnom kineskom moru. Nepokolebljiva izgradnja prve prekomorske oružane postaje predstavlja jedan od ključnih vanjskopolitičkih prioriteta predsjednika Xi Jinpinga koji želi Narodnu Republiku Kinu transformirati u prvu supersilu svijeta.
Džibuti, nekadašnja francuska kolonija koja je stekla neovisnost 1977., nalazi se na afričkoj strani tjesnaca Bab-el-Mandeb koji je širok oko 30 km, a nalazi se između roga Afrike i Arapskog poluotoka na ulazu u Crveno more. Tjesnac predstavlja jedan od najplovnijih putova na svijetu koji vodi prema Sueskom kanalu i Sredozemnom moru. Oko 20% svjetske trgovine i polovica kineskog uvoza nafte prolazi kroz obližnji Adenski zaljev. Džibuti također predstavlja lokaciju kroz koju se može trgovati s Etiopijom koja nema izlaza na more i drugim dijelovima afričke unutrašnjosti. U susjedstvu, stvarne i obećane kineske investicije, pretežito u naftu i plin, iznose 2.6 milijarde $ u Južnom Sudanu, 16 milijardi u Iraku i 26 milijardi u Saudijskoj Arabiji.
Džibuti i Kina su uspostavili diplomatske odnose još 1979., ali kineska sveprisutnost u maloj afričkoj zemlji je postala vidljiva tek zadnjih nekoliko godina. Od negdje 2012./2013. Peking se čvrsto utaborio u zemlji kroz svoje multimilijarderske infrastrukturne projekte koji uključuju izgradnju nove morske luke, dvije nove zračne luke, nedavno dovršenu željezničku prugu Džibuti-Etiopija, terminal za rasute terete u Tadžurahu, tvornicu za vađenje soli na jezeru Assal, vodne, plinske i naftne cjevovode i tvornicu za rastapanje. Uspostava prve prekomorske vojne postaje koja će biti smještena u Doralehu (uz novi lučki terminal) i Obocku samo dodatno demonstrira ono što je ekonomski već očito: Peking daje najveću važnost odnosima sa Džibutijem.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.