Šangajska organizacija za suradnju (SCO) u svom 20 -godišnjem djelovanju nije imala trajan utjecaj na sigurnost u središnjoj Aziji, služeći uglavnom kao forum za političke konzultacije između Rusije i Kine sa zemljama u regiji. SCO je samo u ograničenoj mjeri postigao ciljeve preuzete svojim stvaranjem, uključujući stabilizaciju regije i borbu protiv terorizma i kriminala. Rusija i Kina razvile su druge instrumente za utjecaj na situaciju u Srednjoj Aziji, neovisne o SCO -u. Međutim, organizacija je važan instrument za stvaranje legitimiteta njihove politike prema zemljama regije, kao i za ograničavanje utjecaja Europske unije i Sjedinjenih Država.
Organizacija je osnovana na inicijativu Rusije i Kine na Summitu u Šangaju 2001. godine s članovima osnivačima Rusijom, Kinom, Kazahstanom, Kirgistanom, Tadžikistanom i Uzbekistanom. Zamijenio je 'Šangajsku petorku', koja djeluje od 1996. godine, koja je bila neinstitucionaliziran forum za suradnju između ovih zemalja (osim Uzbekistana). Indija i Pakistan pridružili su se SCO -u 2017. godine. Surađuje s brojnim trećim zemljama, pri čemu Afganistan, Bjelorusija, Iran i Mongolija imaju status promatrača, dok Armenija, Azerbajdžan, Kambodža, Nepal, Šri Lanka i Turska imaju status 'partnera u Dijalogu'. Turkmenistan je također redoviti sudionik samita SCO-a.
Ciljevi organizacije su jačanje regionalne sigurnosti - borba protiv terorizma, separatizma i ekstremizma - te intenziviranje političke suradnje među državama članicama. SCO, koji je i dalje poznat kao 'Šangajska petorka' imao je pozitivan utjecaj na ublažavanje političkih tenzija između država Srednje Azije, Rusije i Kine 1990-ih u vezi s graničnim sporazumima, antiterorističkim aktivnostima i drugim područjima. Međutim, s povećanjem ruskog, a zatim i kineskog uključivanja u regiju u 21. stoljeću, SCO se pretvorio u forum za legitimiranje ruskog vojnog utjecaja i kineske gospodarske ekspanzije u srednjoj Aziji. U praksi, glavni cilj SCO-a, kojim dominiraju Rusija i Kina, postao je ograničiti prisutnost drugih vanjskih aktera u regiji, posebno Sjedinjenih Država i Europske unije, što je značilo da je organizacija izgubila svoj rang kao instrument jačanja regionalne stabilnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.