Boksačka legenda Muhamad Ali dobiti će svoju ulicu u Teheranu. Čelnik gradskog građanskog odbora u Gradu Teheranu Egbal Šakeri opisao je Alija kao simbol otpora rasizmu i američkoj imperijalističkoj politici u Vijetnamskom ratu, kada nije htio poći u rat koji je Amerika izgubila u Indokini. I iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif je izrazio žaljenje za odlaskom borca za pravdu, dignitet i mir. Muhamad Ali je posjetio Iran 1993., kada je nazvao Islamsku republiku "najvećom". Tom je prilikom posjetio i grob ajatolaha Ruholaha Homeinija.
Ta posebna povezanost s Iranom dala je Muhamedu Aliju veliku moć u pregovorima oko puštanja američkih talaca ili njihovih saveznika, koje je u iranskom prostoru zarobila iranska vojska i policija. Tako je Muhamad Ali pregovarao oko oslobađanja talaca iz američkog veleposlanstva u Teheranu, ali i za oslobađanje onih koje je pritvorio libanonski Hezbolah. Sve je to navelo teheranske gradske vlasti da nazovu jednu ulicu po ovom poznatom boksaču i borcu za ljudska prava. Mnogi Iranci su u ranim danima Islamske republike znali samo jednog muslimana zapadne hemisfere, a to je bio Muhamad Ali Clay, gotovo mitska ličnost, musliman, šampion (Iranci ga nazivaju Pahlevan, pobjednik), crnac.
Ali, manje je poznat njegov duhovni put. Kao mladi boksač, Muhamad Ali je tragao za vjerom koja bi ga vodila kroz borbu rasne diskriminacije u naoko demokratskoj zemlji. Našao je Naciju islama, kontroverznu organizaciju crnih muslimana koja je podučavala separaciju rasa i opisivala bijelce kao vragove. Naciju islama (Nation of Islam) osnovao je Wallace D. Fard Muhammad 1930. u Detroitu kao organizaciju koja je trebala poboljšati duhovno, mentalno, društveno i ekonomsko stanje Afroamerikanaca u SAD-u. Kad je Fard nestao u lipnju 1934., Naciju islama je počeo voditi Elijah Muhammad, koji je stvorio džamije ovog pokreta i školu pod nazivom Muhamedovo sveučilište islama. Ujedno je bio ključan u stvaranju raznih poslova, farmi i nekretnina pokreta. Pod njegovim predsjedavanjem, pobunio se poznati predvodnik Malcom X, koji se preorijentirao na tradicionalan sunitski islam. Od 1977. Naciju islama je preuzeo Louis Farrakhan, te je sjedište preselio u Chicago, te i dalje vodi organizaciju za koju se smatra da ima između 20 i 50 tisuća sljedbenika.
Nekada poznat kao Cassius Clay, Muhamad Ali je prihvatio muslimansko ime i nije se obazirao na mnogobrojne kritike njegovog poteza, posebice nakon što se nije pridružio aktivistima za prava crnaca. Ali je slijedio Malcolma X u napuštanju Nacije islama i prihvaćanja sunitskog islama, koja se u bitnome razlikuje što prihvaća sve rase i etničke identitete. Muslimanskoj je vjeri ostao vjeran sve do svoje smrti, te je postao jednim od najpoznatijih muslimana, putovao je svijetom govoreći o osobinama svoje vjere kao religije mira. Ipak, odluka da se pridruži Naciji islama ostavila je u Aliju vječitu oporbu konvencionalne vlasti i pridruživanje polariziranim i marginaliziranim skupinama.
Ujedno je prihvatio ideju Nacije islama o samoobrani, odnosno ono što je Malcolm X jednostavno opisao kao zakonitost koja kaže: ako me udariš, udarit ću i ja tebe. Jedno od glavnih načela Nacije islama jest krilatica 'upoznaj sebe' i 'učini nešto za sebe', što je vodilo financijskoj neovisnosti članova Nacije islama. Mnogi od njih su postali poduzetnici i trgovci, te su se opirali ideji Martina Luthera Kinga Jr. o nenasilnom otporu rasnoj segregaciji u Americi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
