Nedavno je brazilski Vrhovni sud donio presudu da je bivši megapopularni predsjednik Brazila, Luiz Inácio Lula da Silva, kriv za korupciju i odredio mu 12-godišnju kaznu zatvora. Istovremeno se protiv ex-predsjednika Lule vode i druge istrage vezane za korupciju. Posljednjih nekoliko godina brazilsku političku i korporativnu elitu duboko potresaju koruptivni skandali i posljedične istrage koje su dovele do opoziva bivše predsjednice Dilme Rousseff, a skoro i aktualnog predsjednika Michela Temera, a sada je i Lula završio u pritvoru.
Korupcijski skandali i presude događaju se uoči brazilskih općih izbora koji će se održati u listopadu ove godine. Tada će stanovništvo najveće i najmnogoljudnije zemlje Latinske Amerike birati svoga predsjednika i potpredsjednika, članove Nacionalnog kongresa, guvernere i viceguvernere saveznih država i skupštine lokalnih tijela. Kad se uzmu u obzir nadolazeći izbori u duboko podijeljenoj zemlji, nije čudno da se sudstvo proziva za politizaciju i politički progon. Mnogi u zatvaranju Lule koji je ikona ljevice i najveći favorit za pobjedu na predsjedničkim izborima, vide tihi pokušaj desnice da napravi coupe d'etat (na portugalskom golpe) i onemogući ljevici povratak na vlast. Za razliku od vojnog puča 1964. koji je svrgnuo brazilsku demokraciju ovaj puta čini se da se radi o iskorištavanju korupcijskih istraga za eliminiranje političkih protivnika.
"Vratit ćemo se vremenima kada samo nekoliko ljudi ima mnogo novca, a mnogo ljudi nema ništa", izjavila je jedna Lulina pristaša dok su omiljenog bivšeg lidera odvodili iza rešetaka. Odvjetnik Lule, Cristiano Zannim, je kazao da je njegov klijent politički zatvorenik i da nije napravio nikakav prekršaj. "Lula nikad nije bio vlasnik apartmana za koji je osuđen niti su postojali specijalni čini ili dokazi da je odobravao neprikladne prednosti u zapošljavanju."
Milijuni Brazilaca u Luli, koji je bio predsjednik od 2003. do 2010., vide nacionalnog spasitelja od bijede i siromaštva te stoga ima posebno mjesto u srcima mnogih Brazilaca. Lula je bio prvi brazilski predsjednik podrijetlom iz radničke obitelji koji je pomogao da se milijuni običnih građana izdignu iz pošasti siromaštva. On je obećavao promjenu u državi od više od 200 milijuna stanovnika koja je poznata po ogromnom procjepu u nejednakosti između bogatih i siromašnih. Napravio je od Brazila državu sa snažnim ekonomskim rastom i članicu BRICS-a. Napustio je ured predsjednika s rejtingom od 80%. Lula je globalno hvaljen za svoje uspjehe pa ga je jednom prilikom Barack Obama nazvao "najpopularnijim političarom na Zemlji".
No sada je Lula osuđen i utamničen, barem privremeno, to je formalno gledano sada najpoznatiji brazilski kriminalac. Mnogi su sada o Luli promijenili mišljenje pa ga smatraju jednim od običnih korumpiranih brazilskih političara kojih je bilo na izvoz posljednjih desetljeća, dok ga mnogi i dalje štuju i nadaju se da će se ipak kandidirati na izborima u listopadu i pobijediti. Čelnici Radničke stranke poručuju da će Lula i dalje biti njihov kandidat na izborima što naravno podrazumijeva njegovo puštanje na slobodu što nije nemoguće. Ovo pitanje pokazuje koliko je Brazil polariziran. O kakvim skandalima i optužbama je uopće riječ?
Još od 2014. Brazil je obuzet skandalom koji je počeo s državnom naftnom kompanijom i s vremenom se toliko proširio da je zahvatio najviše poslovne ljude, a čak i predsjednike. Na prvi pogled riječ je o čistom i nedvosmislenom korupcijskom skandalu, međutim skandal uključuje pranje više milijuna dolara i više od 80 političara i članova poslovne elite koje se sumnjiči da su uzimali mito. Međutim, dok se naširoko razvila istraga u aferi pod imenom "Operacija autopraonica", i drugi skandali su izbili na površinu. Neki od osumnjičenih političara žale se da su dio kampanje političkog progona kako bi ih se spriječilo da sudjeluju na političkim izborima poput Lule i to doista ima smisla.
Operacija autopraonica počela je u ožujku 2014. kao istraga o optužbama da su glavni i rukovodeći kadrovi brazilske državne naftne kompanije Petrobras primili mita od dužnosnika građevinskih tvrtki u zamjenu za ugovore po napuhanim cijenama. To su vrlo ozbiljne optužbe, ali tu naravno se skandal nije zaustavio. Tada se dogodilo da se Radnička stranka našla uvučenom u korupcijski skandal uslijed optužbi da je preusmjerila neke od tih financijskih sredstava dobivenim mitom kako bi isplatila političare i kupila njihove glasove i pomogla u političkim kampanjama.
Među osobama koje su se našle optužene u skandalu je mnoštvo političara, a naravno bivši predsjednik Lula da Silva je najpoznatija ličnost koju se ozbiljno tereti za koruptivne radnje. Tri godine nakon što je započela istraga, Lula je proglašen krivim za prvu od pet optužbi protiv njega: inženjerska tvrtka OAS dala mu je luksuzni apartman na plaži u zamjenu za njegovu pomoć u sklapanju ugovora s Petrobrasom. Zbog toga navodnog čina kojeg je sud proglasio važećim, Lula je prvostupanjski osuđen na 12 godina zatvora i počeo je služiti svoju kaznu 7. travnja. Sukladno uvjetima sudaca, on ne bi smio biti slobodan tijekom žalbenog postupka. No Lula, naravno, odbacuje sve optužbe i tvrdi da je presuda politički motivirana kako bi ga spriječila da se natječe na brazilskim predsjedničkim izborima u listopadu.
Lula nije jedini visokorangirani političar kojeg su optužili za korupciju. To se i dogodilo s dvoje njegovih nasljednika na predsjedničkoj funkciji: Dilmom Rousseff i Michelom Temerom. Državni tužitelj je optužio aktualnog predsjednika Temera, bivšeg potpredsjednika za mandata Rousseff koji je preuzeo dužnost u kolovozu 2016., za primanje novca od šefa tvrtke za pakiranje mesa JBS, koja je već otprije upletena u skandal. Vrhovni sud je poslao slučaj Donjem domu brazilskog parlamenta na glasovanje o opozivu ali je ipak parlament odbacio optužbe. Istovremeno Temer odbacuje svaku odgovornost.
Ono što se nije dogodilo sadašnjem predsjedniku, dogodilo se Rousseff koja je opozvana u kolovozu 2016. s dužnosti predsjednice. Potpuno odvojeno od Operacije autopraonica, Rousseff koja je Lulina izravna nasljednica, našla se u problemima zbog premještanja fondova između vladinih budžeta što je ilegalno prema brazilskom zakonu. Ona tvrdi da je riječ o redovitoj i uobičajenoj praksi među predsjednicima, ali njeni kritičari govore da je Rousseff nastojala pokrpati rupe u popularnim socijalnim programima na način da je alocirala novčana sredstava iz drugih oblasti sve s ciljem ponovne pobjede na predsjedničkim izborima 2014. koje je i dobila. Rousseff je tvrdila da je to sve zavjera desničara da je svrgnu, ali je naposljetku ipak opozvana. Međutim tu zavjerama i političkim zavrzlamama nije kraj. Podržavatelji Rousseff iznose još jednu teoriju o njenom svrgavanju: tvrde da su je politički rivali željeli smijeniti jer ih ona ne bi zaštitila u istrazi Operacija autopraonica.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
