Prošlo je 17 godina otkako je lansiran Facebook. U međuvremenu ova društvena mreža nametnula se kao apsolutno dominantna adresa za korisnike Interneta diljem svijeta. Facebook ima gotovo 3 milijarde korisnika. Koliko je to korak naprijed za čovječanstvo poprilično je diskutabilno. Facebook se voli predstavljati kao benigni servis koji služi ljudima diljem svijeta da bi ostali međusobno u kontaktu, no utjecaj Facebooka na - možemo to slobodno reći - cijelo čovječanstvo daleko je kompleksniji od jednostavnog opisa.
Za početak mora se reći kako su Facebook i drugi internetski "giganti" (Google, Twitter...) gotovo u potpunosti monopolizirali sadržaj. Milijarde ljudi diljem svijeta koriste Internet, no "korištenje Interneta" u praksi je postalo korištenje svega nekoliko servisa i/ili aplikacija. Za mnoge će to biti poprilično trivijalna informacija te u nastojanju da svoje surfanje održe "praktičnim" neće se previše obazirati na tu činjenicu, no svejedno monopol - i to u ovakvoj domeni - pomalo je tragičan ishod koji je ugušio koncept diverziteta kakav je postojao u "ranim danima" Interneta.
Drugi problem, znatno veći, je količina kontrole koju nekolicina servisa ima nad gotovo cjelokupnom ljudskom populacijom. Kontrola je pritom dovoljno sofisticirana da ni u jednom trenutku se ne doima kao nametnuta. Dakako, svaki pojedinac ima mogućnost ne koristiti niti jedan od spomenutih servisa, pa tako ni Facebook, ali to će po nju/njega imati određene posljedice. Možda netko u srednjim ili starijim godinama može olako odbaciti sudjelovanje, ali za mlade ljude, naročito u ovim "lockdown" vremenima, izbivanje s društvenih mreža ekvivalent je socijalnom izgnanstvu što najčešće ima ozbiljne emotivne i psihološke posljedice.
Paradokslano, "rješenje" pritom nije ni korištenje društvenih mreža pošto intenzivna konzumacija istih - što su potvrdila brojna istraživanja - stvara također osjećaj nelagode, depresije, nezadovoljstva, frustracije... Kako i ne bi, u svega nekoliko godina, pa taman da se radi i o sad već skoro dva desetljeća, transfomirali smo ljudsku komunikaciju koja je funkcionirala daleko direktnije od pamtivijeka. Ne čudi stoga da su određeni "šumovi" očekivani u tom, nećemo reći eksperimentu već adaptaciji.
Jer virtualni Rubikon je već pregažen. Ovih dana mnogi odbijaju čak i pomisao da su ova pandemijska vremena neka nova konstanta, neko "novo normalno", a pritom zaboravljaju da je koncept novog normalnog nešto na što se čovječanstvo adaptira (i "navlači") u velikom stilu negdje od početka ovog milenija. U konačnici možemo vidjeti uspone i padove određenih društvenih mreža, pa i samog Facebooka, ali međuljudska komunikacija definitivno u postotku postaje sve intenzivnije virtualna i to je nešto što se s vremenom neće okrenuti unatrag.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
