Listopad je 1993., Omar Bashir proglašava se predsjednikom te će autoritarno vladati sve do 2019. Tada se dogodilo nešto što mnogi, barem izvan Sudana, nipošto nisu očekivali - masovni prosvjedi diljem zemlje uspjeli su "natjerati" vojni vrh da sruši Bashira s vlasti. Bio je to trenutak koji je trebao biti velika prekretnica u novijoj povijesti Sudana, početak izlaska Sudana iz dugogodišnje izolacije od ostatka svijeta. No, odlaskom Bashira dogodilo se još nešto - krenula je velika utrka za utjecajem nad "novim" Sudanom.
Taj Sudan je 2019. pak uveo sustav dvojakog vladanja, odnosno civilna vlast i vojska zajedno su preuzeli vođenje zemljom na temelju sporazuma i namjere da će se u bliskoj budućnosti održati pravi demokratski parlamentarni i predsjednički izbori. Dakako, taj savez vojske i tehnokrata od početka je bio napet, a jasno je i zašto - netko od ta dva krila aktualne sudanske vlasti uskoro će ostati bez direktne kontrole nad zemljom. Civilna vlast, odnosno oni koji su čekali tri desetljeća na svoju priliku, razumljivo htjeli su preuzeti svu vlast. Vojska pak, koja je zapravo sve ovo vrijeme vladala zajedno s Bashirom, nipošto ne želi postati samo promatrač događanja u zemlji gdje su navikli biti povlaštena klasa.
Tu su zatim i strani interesi. Sjeverni utjecajni susjed, Egipat, odmah je krenuo s jačanjem odnosa s vojskom jer su i oni zapravo već prošli vrlo sličan put zadnjih godina - egipatski dugogodišnji predsjednik Hosni Mubarak svrgnut je 2011. na sličan način ...
Taj Sudan je 2019. pak uveo sustav dvojakog vladanja, odnosno civilna vlast i vojska zajedno su preuzeli vođenje zemljom na temelju sporazuma i namjere da će se u bliskoj budućnosti održati pravi demokratski parlamentarni i predsjednički izbori. Dakako, taj savez vojske i tehnokrata od početka je bio napet, a jasno je i zašto - netko od ta dva krila aktualne sudanske vlasti uskoro će ostati bez direktne kontrole nad zemljom. Civilna vlast, odnosno oni koji su čekali tri desetljeća na svoju priliku, razumljivo htjeli su preuzeti svu vlast. Vojska pak, koja je zapravo sve ovo vrijeme vladala zajedno s Bashirom, nipošto ne želi postati samo promatrač događanja u zemlji gdje su navikli biti povlaštena klasa.
Tu su zatim i strani interesi. Sjeverni utjecajni susjed, Egipat, odmah je krenuo s jačanjem odnosa s vojskom jer su i oni zapravo već prošli vrlo sličan put zadnjih godina - egipatski dugogodišnji predsjednik Hosni Mubarak svrgnut je 2011. na sličan način ...
