Fenomenalni ekonomski napredak donio je Kini velike i neslućene mogućnosti na svjetskoj političkoj sceni. Od zaostale zemlje koja je 1978. imala BDP po glavi stanovnika sličan Zambiji transformirala se do drugog najvećeg svjetskog gospodarstva i najvećeg svjetskog izvoznika. Brzi ekonomski rast zahtijeva osiguranje sigurnosnih interesa pa je i Kina posljednjih desetljeća i godina napravila izvanrednu vojnu transformaciju. Današnja kineska vojska, službenim imenom, Narodnooslobodilačka vojska Kine (NOV) treća je vojna sila svijeta, a po nekim pokazateljima u budućnosti bi mogla postati najjača na svijetu. Kad se uzme u obzir ukupno stanovništvo, geografski čimbenici, vojni budžet, oprema i tehnika, Kini sve ide u prilog.
Ukupna populacija Kine iznosi preko 1.3 milijarde. Dostupnost ljudstva broji 750 milijuna vojnika. Od toga broja njih 619 milijuna je spremno i sposobno služiti u vojsci. Godišnje 19 550 000 Kineza ulazi u životnu dob spremnu za služenje u vojsci. Broj aktivnog osoblja iznosi 2 235 000, a aktivnih rezervista ima 2 300 000 što kinesku vojsku čini najvećom na svijetu. U usporedbi SAD ima 1.4 milijuna vojnika spremnih za borbu, Indija 1.3 milijuna, Rusija 766 000. S obzirom na broj stanovnika 0.4% kineskih državljana su vojnici. Kina do kraja tekuće godine planira smanjiti broj neborbenih trupa za 300 tisuća što bi strukturu vojske moglo promijeniti u korist zračnih i mornaričkih postrojbi, ali i u korist visoke tehnološke vojne opreme. Međutim, NOV će ostati najbrojnija svjetska vojna sila s brojem trupa od dva milijuna.
Geografija ide u korist najmnogoljudnijoj svjetskoj zemlji. Površina teritorija iznosi preko 9 milijuna kilometara kvadratnih, 22 457 km granice sa susjednim zemljama, dužina obale: 14 500 km, 110 000 vodenih puteva. Kina predstavlja svojevrsni kontinent u kontinentu i treća je na svijetu po površini zemljišta. Geografski položaj štiti Kinu od moguće vanjske invazije.
Prema visini vojnog proračuna Kina je na drugom mjestu sa 161 milijardom $, prvi je SAD (587 milijardi $). Ispred je vojnih velesila kao što su Velika Britanija (45 milijardi $), Rusija (44 milijarde $), Indija (51 milijarda $), itd. Udio vojnog proračuna otprilike čini 2% kineskog BDP-a, ali procjene su da zapravo iznosi više. Od 2005. do 2014. službeni vojni budžet se povećavao godišnje u prosjeku za 9.5%. Ove godine najavljeno je povećanje za oko 7%.
Kineska narodnooslobodilačka vojska dijeli mnoga svojstva drugih oružanih snaga diljem svijeta, ali ima i svoje specifičnosti. NOV je podijeljena na četiri osnovna roda: kopnene, pomorske, zračne i raketne postrojbe, ali postoji i peti rod: strateška pomoćna sila koja je odgovorna za logistiku, svemirske i cyber kapacitete i razvoj informacijskih tehnologija. 2/3 ukupnih oružanih snaga se sastoji od kopnenih jedinica. Uz aktivne i rezervne snage NOV-a, Kina ima Narodne oružane policijske snage - paramilitarna policija čija je primarna misija održavati unutarnju sigurnost, npr. protiv eventualnih pobuna ili nemira. Također, postoji formalna 'milicija' sačinjena od građana koji mogu biti pozvani asistirati NOV-u ako se za tim ukaže potreba u miru ili ratu.
Kad se radi o zemaljskim tehničko-tehnološkim borbenim sustavima, Kina posjeduje 6 457 tenkova, 4 788 borbenih oklopnih vozila, 1 710 samohodnih topova, 6 246 vučene artiljerije, 1 770 višecijevnih raketnih bacača. Glavna udarna snaga kineske vojske su tenkovske i mehanizirane brigade i divizije. Ove jedinice su uspostavljene relativno nedavno, ali njihova vatrena moć je velika. U zraku, Narodnooslobodilačka vojska posjeduje 2 955 letjelica, 1 271 lovaca, 782 transportna zrakoplova, 352 zrakoplova za trening, 912 helikoptera i 507 zračnih luka. Trenutno Kinezi moderniziraju artiljerijske i zrakoplovne trupe kao i protuzračnu obranu. Što se tiče vojnopomorskih snaga, Kinezi raspolažu sa 714 plovila, 2 nosača zrakoplova, 51 fregata, 35 razarača, 35 korveta, 68 podmornica, 220 obalnih obrambenih brodova, 31 brod za razminiranje. Krajem travnja, Kinezi su dovršili svoj drugi nosač zrakoplova (za sad bezimeni) i prvi koji je domaće proizvodnje. Drugi je od Ukrajine kupljeni Liaoning. Do 2020. očekuje se da će Kina izgraditi više domaćih nosača zrakoplova.
Kina posjeduje sofisticirane balističke projektile različitih tipova i dometa - od konvencionalnih kratkometnih projektila do nuklearnih interkontinentalnih. U posljednje vrijeme vrše se testiranja i razvoj novih ofenzivnih projektila, uključujući hipersonične letjelice, nove projektile, ažuriranja starih projektila i razvoj metoda protubalističke obrane. Kina ima u svom arsenalu najmanje 1 200 kratkometnih balističkih projektila s konvencionalnim bojevim glavama. Većina ih je smještena na jugoistoku zemlje blizu Tajvana.
Pretpostavlja se da Kina posjeduje oko 50-60 interkontinentalnih balističkih projektila. Iako javni izvori nude različiti opseg kineskog nuklearnog arsenala, stručnjaci se slažu da Kina ima između 200 i 300 nuklearnih bojevih glava koje su napravljene prije 1991. kad je stala proizvodnja materijala baziranog na nuklearnoj fisiji. Kineski svemirski program je jedan od najbrže rastućih na svijetu. Kina posjeduje oko 70 satelita koji se koriste za vojne svrhe, a oni uključuju komunikacije, navigaciju, pozicioniranje itd. Cyber kapaciteti su dio modernizacije i podrazumijevaju prikupljanje podataka, ograničavanje i zbunjivanje protivnika i sl.
Kineska vojna industrija je nastala kopirajući zapadnu i rusku vojnu tehnologiju kako bi uspješno kombinirala strane i domaće tehnologije. Trenutno su Kinezi na rubu tehnološkog proboja stvarajući put za razvijanje oružja i opreme za tzv. mrežno-centrično ratovanje koje spaja borbenu moć s informacijskim tehnologijama.
Kineska vojna moć posljednjih godina i desetljeća nastala je kao posljedica geopolitičkih napetosti koje se uglavnom izravno tiču Kine. Kineski vojni cilj jest da budu najmoćnija vojna sila na Azijsko-pacifičkom području, ali i imati visoko mobilnu vojsku koja je sposobna pokazivati snagu diljem globusa. Krizna žarišta zbog kojih se dogodila vojna ekspanzija su Južno kinesko more, Istočno kinesko more, Korejski poluotok i pitanje Tihog oceana u cijelosti. Naravno, Kini je cilj koristiti oružane snage za nastavak čvrste kontrole nad situacijom u zemlji i ne dopustiti bilo kakve secesionističke težnje Hong Konga ili Xinjianga.
U zadnje vrijeme najviše je medijski nazočan problem Sjeverne Koreje. Totalitarni režim u Pjongjangu jest velik problem za Kinu zato što razvoj sjevernokorejskog nuklearnog i balističkog programa služi SAD-u kao isprika za jačanje svoje prisutnosti u Južnoj Koreji i postavljanja sustava poput THAAD-a koji zapravo blokiraju kineske, a ne sjevernokorejske projektile. Kina bi u Korejskom ratu II svakako intervenirala na ovaj ili onaj način kako bi zaštitila svoju granicu. Krijumčarenje nuklearnog materijala i izbjeglice su ono što vladajućoj komunističkoj eliti u Pekingu nikako ne odgovara u slučaju rata i raspada Kimova režima. Kinezi bi bili spremni u ratu braniti Sjevernu Koreju, ili barem dio nje kako bi očuvali svojevrsni 'zaštitni sloj' prema proameričkoj Južnoj Koreji. Takva okrnjena Sjeverna Koreja bila bi kineski satelit.
Iako se nakon stupanja Donalda Trumpa na dužnost predsjednika, situacija oko Južnog kineskog mora malo smirila, to područje je zapravo najopasnije krizno žarište na svijetu. Upravo se u vodama južno od Kine odlučuje može li Peking ovladati svojim dvorištem, tj. zapadnim Pacifikom. Najveći teritorijalni sporovi su oko Spratly, Paracelskih i Pratas otoka kao i oko Scarborough grebena, ali i oko drugih grebena, otočića i graničnih linija na moru. Sporne vode osim svog važnog geostrateškog i trgovinskog položaja obiluju naftom i plinom. Naime, procijenjeno je da se u Južnom kineskom moru nalazi 11 milijardi barela nafte i 190 trilijuna kubičnih stopa prirodnog plina. Ne treba posebno napominjati da su sporne vode bogate ribom koja je iznimno važan proizvod na brzorastućim azijskim tržištima.
Nasipanje umjetnih otoka, grebena, luka, pisti i vojnih postrojenja načini su kako se Kina širi morem za kojeg smatra da joj pripada u omjeru preko 80% . Zahtjevi u Južnom kineskom moru doveli su Peking do sukoba sa skoro svim susjedima i do napetih odnosa sa SAD-om. I čini se da Kinezi uspijevaju, tj. malo pomalo osvajaju Južno kinesko more. Peking želi preuzeti kontrolu nad što većim vodama kako bi mogao blokirati američke vojnopomorske snage ako dođe do ozbiljne krize. Tu bi Kina mogla zaratiti sa skoro svim susjedima, osobito Vijetnamom i Filipinima, koji bi brzo pozvali SAD u pomoć. Rat bi mogao prerasti u Treći svjetski rat.
Istočno kinesko more je problematično zbog sukoba Kine s Japanom oko Senkaku/Diaoyu otočja koje Tokio posjeduje, a Peking svojata. Postoje sumnje da bi Kina mogla poslati komandose u obliku ribara da odrade jednostrani čin zaposjedanja otoka na nenaseljeno otočje čime bi Japan doveli pred svršen čin. No ovdje Senkaku ima obvezu štititi i Washington sukladno zajedničkom ugovoru o obrani potpisanom 1951. a kojeg je posljednji put Obama potvrdio 2014. Kineze brinu američki upadi teško naoružanog brodovlja koje plove do Južne Koreje i Japana i željeli bi to spriječiti. Zato žele učvrstiti svoj položaj u Istočnom kineskom moru.
Svjetski pomorski robni rokovi premjestili su se s Atlantika na Tihi ocean i tu ostaju veliki izazovi za budućnost i upravo na tihooceanskim obalama će se odvijati utrka za trgovinsku i političku prevlast između SAD-a i Kine. Trgovina je u interesu obje zemlje iako se Amerikanci zalažu u očuvanju Pax Americane, a Kinezi formalno za multipolarni poredak, iako sanjaju poredak gdje bi Kina bila jedina supersila budućih vremena. Američko-kineska trgovinska razmjena je 2016. iznosila 648.2 milijarde dolara. Imati snažne pomorske snage na Tihom oceanu kineski je cilj kako bi nad zapadnim dijelom Pacifika ostvarili što veću dominaciju i tako prisilili Amerikance na popuštanje u trgovinskim sporazumima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
