Dramatično preuzimanje Washingtona: Trumpova koreografija snage između pada rejtinga, Epsteinove sjene i susreta s Putinom na Aljasci
Washington je jutros ušao u neuobičajen režim - Bijela kuća je najavila pojačanu federalnu kontrolu nad sigurnosnim aparatom glavnog grada, s aktivacijom Nacionalne garde i koordinacijskim ovlastima koje nadilaze uobičajenu svakodnevicu. "Preuzimanje Washingtona" nije državni udar, nego iskorištavanje specifičnog statusa Districta koji nije savezna država i u kojem predsjednik ima šire manevarske mogućnosti. To je pravno izvedivo, ali politički eksplozivno, jer izravno ulazi u prostor gradske samouprave. I time se otvara rasprava koja je jednako institucionalna koliko i propagandna. U američkoj politici forma često jest sadržaj.
Da bismo razumjeli o čemu se radi, treba razdvojiti mehaniku od poruke. Mehanika se oslanja na činjenicu da predsjednik izravno zapovijeda Nacionalnoj gardi D.C.-a i, u izvanrednim okolnostima, može proširiti federalni nadzor nad policijskim i sigurnosnim aktivnostima. Te ovlasti su vremenski i proceduralno ograničene, a svako produženje izvan kratkog roka gotovo sigurno završava u sudnicama. No za politički učinak dovoljno je već i samo privremeno "pokazivanje mišića". Poruka je jasna - središte države mora izgledati kao da je pod potpunom kontrolom izvršne vlasti. Slika vojnika i dodatnih patrola važnija je od fusnota u zakonu.
Zašto baš sada? Službeno objašnjenje je sigurnost i javni red. No u Washingtonu je problem dublji i slojevitiji: grad je i dalje financijski i urbanistički potresen posljedicama rada od kuće, padom popunjenosti ureda i usporenim povratkom federalnih agencija u fizičke prostore. Više praznih katova znači manje ljudi na ulicama, manje potrošnje i slabiji proračun. U takvom okruženju, svaka kriza – od kriminala do ovisnosti – djeluje vidljivije. Kada se politički želi pokazati odlučnost, lako je posegnuti za najbrže vidljivim instrumentom: uniformom i naredbom.
Washington je očito u lošem stanju jer se istodobno urušava nekoliko nosača gradske ekonomije. U središtu je val nepopunjenih poslovnih zgrada koje usporavaju komunalne prihode i ruše vrijednosti nekretnina, a prometni sustav trpi kronične manjkove. Manje dnevnih putnika znači manje prihoda za lokale, manje sigurnosti u javnom prostoru i manje interesa investitora da prazne uredske katove pretvaraju u stanove. Kada sustav počne škripati, prva žrtva je društvena infrastruktura: skloništa, ambulantne službe, programi mentalnog zdravlja. Red na ulici ne može biti jači od ekonomske gravitacije.
Socijalni teret ovdje je presudan. Metamfetamin i fentanil već godinama režu istočnu obalu, a kombinacija ovisnosti, beskućništva i nedostatnog liječenja čini javni prostor krhkijim. Svako "čišćenje kampova" (s beskućnicima i narkomanima) pomakne ljude s jedne lokacije na drugu, ali ne rješava razlog zbog kojeg su u kampovima završili. Grad, pritiješnjen proračunom, pokušava balansirati između kratkoročnog reda i dugoročnih rješenja, a federalno pooštravanje pritom može biti i pomoć i prepreka. Ako se novac i napor ne preliju u stanovanje i liječenje, dobitci se brzo istroše. Režim pojačanog nadzora lakše se uvede nego napusti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
