U prosincu 2010. američke su obavještajne službe, potajno djelujući putem brojnih nevladinih organizacija, pokrenule i potaknule krupne i grandiozne promjene na Bliskom istoku i sjevernoj Africi kako će se popularno nazivati "Arapskim proljećem". Arapski svijet zahvatit će demonstracije, nemiri, neredi, pucnjave, promjene režima i ratovi. Službeno objašnjenje tih prosvjeda je da se narod pobunio protiv zlih i pokvarenih diktatora i njihovih autokratskih režima. To je doista dijelom točno, ali takvo objašnjenje ne daje potpunu istinu i ne uzima u obzir širu sliku.
Iza obojenih revolucija stajale su Sjedinjene Američke Države i njihov birokratski aparat, dijelom javno, a dijelom tajno. Glavni cilj SAD-a bio je svrgavanje njemu neprijateljskih režima i dolazak na vlast vlada koje će Amerikancima i drugim zapadnjacima dati sve koncesije i prava kako bi mogli eksploatirati tamošnje prirodne resurse: najviše naftu i prirodni plin. Dalekosežni cilj je bio stavljanje pod kontrolom prostora od Alžira do Afganistana kako bi SAD stekao stratešku prednost pred silama u usponu: Kinom i Rusijom. Vodeći zapadni mediji poput CNN-a, New York Timesa, BBC-a i ostalih pažljivo su pratili cjelokupnu operaciju kojoj su dali demokratski legitimitet.
Zbog te medijske potpore 2011. je rijetko tko od promatrača pred televizorima i monitorima diljem svijeta shvaćao da su demonstracije u državama kao što su Tunis, Jemen, Alžir godinama ranije isplanirane u raznim nevladinim i vladinim organizacijama u Washingtonu. Pobune na Bliskom istoku i sjevernoj Africi bile su dio onoga što je Pentagon nazvao "dominacijom punog spektra". Pobune i promjene režima trebale su biti prvi korak u stavljanju velikog dijela Euroazije pod kontrolu NATO saveza kako bi se blokiralo možebitno daljnje uzdizanje Americi nedragih velikih sila.
Nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. predsjednik George W. Bush nastojao je širiti američku vojnu kontrolu nad Bliskim istokom i Euroazijom. On je u svibnju 2005. javno obznanio politiku "širenja demokracije" na cijelu regiju objašnjavajući kako to znači "uspostavljanje slobodne trgovinske zone između SAD-a i Bliskog istoka na razdoblje od jednog desetljeća". Ono što su Amerikanci shvaćali kao slobodnu trgovinu zapravo je bila maska za preuzimanje lokalnih nacionalnih gospodarstva od strane američkih multinacionalnih korporacija i tržište jeftine radne snage. Početkom 2010. geopolitički položaj SAD-a je naglo oslabio, rast Kine bio je drastičan i nešto je potom trebalo učiniti. Učinjene su obojene revolucije.
17. prosinca 2010. 27-godišnji ulični prodavač u Tunisu se zapalio zato što ga je zlostavljala lokalna policija te mu je pokušala otuđiti robu. Taj incident će postati poznat kao događaj koji je bio okidač Revolucije jasmina. Za nekoliko tjedana većinski mladi prosvjednici koji su se organizirali putem društvenih mreža kao što su Twitter i Facebook, zbacit će s vlasti dugogodišnjeg tuniskog predsjednika Ben Alija koji je zapravo vladao kao diktator. Bila je to prva uspješna promjena režima tijekom Arapskog proljeća.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
