Nakon što je američki potpredsjednik Mike Pence prilikom posjete Južnoj Koreji izjavio da SAD gube stratešku strpljivost s Pyongyangom, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je izrekao nadu da se neće ponoviti unilateralna američka akcija u Sjevernoj Koreji kakva se nedavno mogla vidjeti u Siriji i kakvu je najavljivao Donald Trump. Rizični nuklearni i balistički potezi Pyongyanga, koji doista krše odredbe Vijeća sigurnosti UN-a, ne mogu se uzeti kao izlika za kršenje međunarodnog prava i UN-ove Povelje na isti način kako je to urađeno u Siriji, napomenuo je Lavrov. Teška optužba retoričkog ratovanja dolazi u vrijeme kada se doista može obistiniti američki napad na Sjevernu Koreju. No, ako do njega dođe, kako bi taj napad uopće mogao izgledati?
Sjevernokorejski vođa Kim Jong-un je navodno zatražio evakuaciju više od 600 tisuća stanovnika Pyongyanga, odnosno 25 posto glavnoga grada Sjeverne Koreje, zbog bojazni da bi moglo doći do sukoba s Amerikancima. Karte su na stolu, ali je teško očekivati da bi napad na Sjevernu Koreju postao stvarnost, jer bi taj potez doveo do takve eskalacije napetosti da bi se mogao započeti nuklearni rat na Dalekom istoku i šire. Donald Trump je rekao da su sve opcije moguće, a na svom Twitteru je ujedno objavio da 'Sjeverna Koreja traži probleme. Ukoliko Kina odluči pomoći, to bi bilo sjajno. Ako ne, riješit ćemo problem bez njih!'
Unatoč tome, Amerikanci vape za zajedničkim pristupom s Kinom, koja je najvažniji trgovački partner i saveznik Sjeverne Koreje u toj regiji svijeta. Američki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson je rekao da su Donald Trump i Xi Jinping imali široke razgovore o opasnoj situaciji u Sjevernoj Koreji, te da predsjednik Xi shvaća i slaže se da je to stanje došlo do razine kada se mora započeti s nekom akcijom. Ipak, nije jasno kakva bi ta akcija trebala biti. Amerikanci promišljaju kakvi svi oblici prijetnje mogu doći iz Sjeverne Koreje i kako ih zaustaviti. Oni se tiču izravnog balističkog napada na američko tlo pa sve do elektromagnetskih impulsa od nuklearne eksplozije na nebu i masovne otmice američkih građana u Južnoj Koreji koji će se držati kao taoci na sjeveru.
Međutim, to mogu jednostavno biti izgovori za napad na Sjevernu Koreju s obzirom da bi bilo koji napad na Ameriku ili bilo koju drugu zemlju u regiji prouzročio tako silovit protuodgovor da bi Sjeverna Koreja praktično nestala. Pitanje jest što onda – da li bi to bio uvod u izravan sukob SAD-a i njegovih saveznika Južne Koreje i Japana s Kinom i Rusijom? Na to pitanje se nitko ne trudi odgovoriti, ali upravo zbog takvog pitanja i možebitne samoubilačke vizije sjevernokorejskog vodstva, promišlja se ipak neka vrsta vojne akcije, ako Kina ne uspije diplomatski pritisnuti Pyongyang.
Iako je novi nuklearni pokus završio sramotno po sjevernokorejski režim, Kim Jong-un je upozorio da će koristiti vojnu silu za odvraćanje bilo kakvih pokušaja napada na njegovu zemlju, koristeći nove interkontinentalne balističke projektile i one koje se mogu lansirati iz podmornica. Proizvodnja takvih raketa počela je nakon dobivanja prvih oružja od Sovjetskog Saveza u šezdesetima, s prvim modificiranim Scudovima pod imenom Hwasong-5 u osamdesetima. Mogućnost gađanja je ipak ograničena. Nodong projektili su 2005. imali domet do 900 km s tisuću kila. To je dovoljno da se dođe do meta u Južnoj Koreji, te dijelova Japana, Rusije i Kine. Potom se razvio Taepodong 1, koji ima domet od 2200 km, što znači da se mogu gađati cijeli Japan, veliki dijelovi Kine, Rusije, Indokine, Filipina, sve do Guama. Projektili Musudan dosežu sa svojih 4000 km do Indonezije, Indije, Aljaske i srednjoazijskih zemalja. Taepodong-2 ima domet od 6000 km pod kojim se mogu napasti Australija, Havaji, Kanada. No najizravniji napad može jednostavno biti na grupirane američke nosače zrakoplova koji su grupirani u regiji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
