Tijekom zadnjih nekoliko desetljeća, svijet se mijenjao kao nikada ranije. Osim pada Berlinskoga zida 1989. i svih posljedica koje je taj događaj proizveo, događao se proces kontinuiranog razvoja zahvaljujući globalizacijskim trendovima u svjetskom gospodarstvu, tehnologiji i društvu. Revolucija u informatičkoj tehnologiji i povećana međunarodna trgovina samo su dodatno ubrzali te procese. Jedna od posljedica globalizacije jest da mnogi ljudi osjećaju kako su njihovi životi oblikovani događajima koji su izvan njihove kontrole. Krize imaju mnogo lica. Svjetska financijska kriza 2008. i posljedična recesija, kriza eurozone, sve veća socijalna nesigurnost, gubitak poslova, manje plaće i gospodarsko nazadovanje mnogih država, neke su od negativnih posljedica postojanja globaliziranog svijeta. Terorizam i migracijski valovi stalne su brige koje imaju uzroke u drugim zemljama. Klimatske promjene utječu na cijeli svijet i prijete postojanju siromašnih država. I ostale opasnosti nisu bezazlene poput utjecaja strane kulture na domicilno lokalno pučanstvo. To su nuspojave međuovisnosti država i naroda.
Danas je na snazi globalizirana diplomacija. Npr. neposredno nakon Drugog svjetskog rata diplomacija je bila u isključivoj nadležnosti ministarstava vanjskih poslova. Kasnih 1960-ih ekonomska diplomacija je počela nastajati kao glavna komponenta međunarodnih odnosa te je na neki način zasjenjivala političku diplomaciju. Promoviranje izvoza i izravne strane investicije postale su prioritetne aktivnosti djelovanja diplomacije. Prekomorske izravne investicije novi su prioritet za države u razvoju koje sada imaju diverzificirana gospodarstva. Kultura, mediji i komunikacija, obrazovanje, znanost i tehnologija te konzularni rad postali su novi prioriteti. Nakon kraja Hladnog rata politička diplomacija zadržala je važnost postavši otvorenija i složenija. Tehnike građenja odnosa i rješavanja sukoba također su postale sofisticiranije, i zahtijevaju odmjerene i brze odgovore. Ukupno kazano, diplomacija je postala višeznačna, višesmjerena, promjenjiva i intenzivna.
I na druge načine diplomacija se globalizirala. Dobar je primjer raspad SSSR-a i kraj Hladnog rata pa sada više ne postoji predodređena matrica odnosa. Zapad i NATO savez su dominantne skupine ali njihovi bivši neprijatelji su s vremenom postali i partneri iako je rivalstvo i dalje snažno. Normalne su i uobičajene situacije suradnje i situacije sukobljavanja, pogonjene vlastitim interesima koji su izraženi kroz traganje za resursima, energijom i tržištima. Ideologija više nije bitna kao nekoć. Pokret nesvrstanosti je izgubio na važnosti. Svaka država djeluje u nekim višedržavnim savezništvima koja se prostiru u udaljene regije, sa svrhom ostvarenja zajedničkih ciljeva. Često je gospodarstvo glavna pokretačka snaga vanjske politike. Regionalna diplomacija je posebice zaživjela. Gotovo je svaka država članica višestrukih grupacija, mnoge od njih su utemeljene na geografskom principu, osim onih koje dijele druge zajedničke ciljeve kao što su G7, G20 i BRICS.
Moderna diplomacija za razliku od prošlih vremena pogođena je utjecajem unutarnje politike. Nekad su postojali nacionalni konsenzusi oko vanjske politike, a danas više ne postoje. Vanjska politika je često udarna tema u izbornim kampanjama. Mnoge države zadržale su model neutralnih diplomata, ali oni glavni u pravilu su uvijek imenovani od strane vodećih političara. Tj. vodeći diplomati moraju biti prihvatljivi političkoj eliti na vlasti. Diplomacija često još uvijek nije prepoznata kao posebna profesija već je se smatra dijelom politike. Stoga danas to znači da političari imenuju politički podobne veleposlanike, konzule i druge predstavnike.
Ubacivanje novih pitanja u međunarodnu arenu kao što su demokracija, ljudska prava, univerzalni standardi vladavine, javna odgovornost, vode do graničnih i škakljivih situacija u kojima veleposlanici u stranim državama mogu izazvati svojim postupcima pohvale ili kritike kod kuće. Npr. veleposlanici mogu doprinijeti ubrzavanju demokratskih promjena, a mogu i svojim djelovanjem dodatno pogoršati sukobe. Diplomati moraju uzimati u obzir kako će njihov rad u inozemstvu utjecati na javno mnijenje u njihovoj matičnoj zemlji iz koje dolaze. Profesionalni diplomati često bivaju mobilizirani kako bi dali potporu nečijoj politici. U Kanadi, Japanu i Ujedinjenom Kraljevstvu, izaslanici pohode godišnje konferencije gdje se od njih traži da drže govore u javnosti o vanjskoj politici u različitim gradovima. To je također oblik davanja potpore aktualnoj vlasti.
Opseg osoba koje ulaze u diplomatsku službu u cijelom svijetu sve više se razlikuje ovisno o predmetima koje je pojedinac studirao, regionalnog i osobnog okruženja, kao i godina (dozvoljene godine stupanja u službu u mnogim državama su se podignule). Usprkos tome, postoje elite u kvaliteti talenta, koji su izabrani među najboljima u velikom broju osoba koje su se prijavile. Efikasan menadžment ljudskih potencijala je oznaka najboljih diplomatskih službi. On podrazumijeva:
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
