Dionice militarista su u padu, ima nade za Europu: Mir na dohvat ruke i posljednji pokušaji da se rat u Ukrajini ipak ne zaustavi

Diplomatski promet oko Ukrajine ovih je dana gušći nego ikada od početka rata. Washington, Moskva, Kijev i europske prijestolnice vode paralelne, često suprotstavljene razgovore, pokušavajući iznjedriti mirovni okvir koji će svaka strana kod kuće moći prodati kao "pobjedu". Ipak, za razliku od ranijih "inicijativa" koje su bile više dimna zavjesa nego realna šansa, ovoga puta postoji dojam da je mir doista na dohvat ruke – barem primirje i zaustavljanje ljudskih nesreća i smrti. Upravo zato je nervoza onih koji žive od rata, od burzovnih špekulanata do profesionalnih militarista, toliko vidljiva.

Početni američki prijedlog, sastavljen u Trumpovom okruženju, u mnogim je crtama bio gotovo pa "popis želja" Kremlja – barem su ga tako doživjeli u Kijevu i ključnim europskim prijestolnicama. Tražio se ozbiljan teritorijalni ustupak, ograničavanje ukrajinske vojske i faktično odricanje od NATO-a. Za ukrajinsku političku elitu, naviknutu na maksimalističku retoriku uz stalne ovacije sa Zapada, to je mirisalo na kapitulaciju. No pritisak je učinio svoje: dokument je sa 28 spušten na 19 točaka, izbačeni su najsporniji elementi, a pitanje teritorija – Donbasa, pa i šire – prebačeno je na osobne pregovore između Trumpa i Zelenskog.

Iza kulisa, američka se diplomacija prebacila u režim "akcije 24/7". Generali i posebni izaslanici vode tajne razgovore s ruskom stranom u mjestima poput Abu Dhabija, dok se paralelno u Ženevi usuglašavaju detalji s Ukrajincima. Washington poručuje da je "tremendous progress" postignut, ali i otvoreno daje do znanja da američka vojna pomoć nije neograničen resurs. To više nije retorika Bidenove administracije koja je obećavala rat "koliko god treba", nego hladna računica: ili dogovor sada, ili rizik da Ukrajina uđe u još jednu zimu na rubu potpunog sloma.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.