Dionice (eng. stock, shares) su nazočne svuda oko nas. To je ekonomski i financijski pojam koji je postao toliko učestao u govoru običnih ljudi, ali i službenih institucija da se ponekad previđa njegova vrlo važna gospodarska uloga. Nije lako niti definirati sam pojam u moru šarenila, ali ipak može se zaključiti kako je dionica vrijednosni papir kojeg izdaje dioničko društvo, a koji glasi na dio temeljnog kapitala društva i imatelju daje pravo članstva u društvu odnosno prava i obveze koji iz toga članstva proizlaze. Stoga se izraz dionica koristi u trostrukom smislu. Dionica je dio temeljnog kapitala, skup članskih prava i obveza imatelja dionice i vrijednosni papir.
Riječ dionica u tom značenju upotrebljava se kad se utvrđuje pojam dioničkog društva i dioničko društvo označava temeljni kapital podijeljen na dionice. Za dionicu se mora dati neka protuvrijednost kako bi se stvorio odnosno povećao temeljni kapital. Dionička društva izdaju dionice kao jedan od načina prikupljanja potrebnih financijskih sredstava. Zauzvrat dioničar stječe dionicu, a s njome zakonom i statutom društva su utvrđena prava i obveze. Dionice se uvrštavaju u skupinu dugoročnih vrijednosnih papira, tj. kao vrijednosni papiri s najrazvijenijim sekundarnim tržištem. Važna karakteristika dionica je da su one permanentni (trajni) vrijednosni papir. Trajnost je definirana neodređenim trajanjem dionice, tj. dionica će biti postojana i valjana sve dok postoji poduzeće koje je emitiralo dionice.
Dionica označava skup prava i obveza vezanih za članstvo u dioničkom društvu. Ovlasti dioničara su različite i svrstavamo ih u dvije temeljne skupine, a to su imovinska i upravljačka prava. Imovinska prava su prava na udio u dobiti, pravo na ostatak koji preostane nakon likvidacije društva. Upravljačka prava su prava glasa, prava na obavijest, prava nadzora i sl. Za stjecanje članskih prava nije potrebno izdavanje isprava o dionici. Dioničar stječe članska prava iako nije predviđeno izdavanje isprave o dionici odnosno ako je i predviđeno, a dionice nisu još izdane.
Dionica označava dio temeljnog kapitala i njome je izraženo članstvo imatelja i s njim povezana prava i obveze. Ne postoji u načelu zakonska obveza za društvo na izdavanje isprave o dionicama. Ako društvo izdaje dionice onda ih izdaju na donositelja i na ime. Statutom društva mora se odrediti hoće li glede načina njihova prijenosa dionice glasiti na donositelja ili na ime. Dionice na donositelja su takve dionice u kojima nije označena osoba njezina imatelja te se stoga mogu prenositi običnom predajom ili tradicijom dok dionice na ime su takve u kojima je označeno ime dioničara i čiji je prijenos otežan samom tom činjenicom, a one se prenose indosamentom. Dionice moraju glasiti na ime u slučaju ako se izdaju prije uplate punog nominalnog iznosa te ako se uplaćuju iznosi od nominalnog. Statutom se može predvidjeti da je za prijenos dionica na ime potrebna i suglasnost društva. To je tzv. vinkulacija. Dionice na ime se vode u posebnoj knjizi dionica. U načelu društvo nema zakonsku obvezu izdati ispravu o dionici. Po prirodi stvari isprave će se izdati kada se radi o dionicama na donositelja.
Više je razloga zašto dionička društva prikupljaju financijska sredstva tako što provode emisiju dionica. Takav pristup dovodi do situacije u kojoj poduzeća postaju javna i transparentna, što ujedno i povećava ugled poduzeća i znatno olakšava daljnja eventualna prikupljanja novčanih sredstava. U isto vrijeme, dionice su lako prenosivi vrijednosni papir koji olakšava proces nasljeđivanja. Jedan od bitnih razloga lakše prenosivosti dionica je što vlasnici dionica odgovaraju za obveze poduzeća (dioničkog društva) samo do visine svog vlasničkog udjela u njegovoj glavnici. Iz toga potječe ograničena odgovornost dioničara.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
