Nestabilnost režima u Siriji, ekstremističke skupine tzv. Islamske države, stalna napetost s Izraelom, ali i jenjavanje podrške na svojim područjima, ponovno govore o krhkosti održive institucionalizacije Hezbollaha na Bliskom istoku. Još uvijek na listi terorističkih organizacija, Hezbollah je značajno drugačiji od svojih početaka. Njegova snaga, ne samo među libanonskim šijitima, govori o institucionaliziranosti kao političke stranke, ali novi uvjeti pružaju izazov koji će odrediti budućnost Hezbollaha – ali i cijelog Libanona.
Hezbollah je nastao usred Libanonskoga građanskog rata (1975.-1990.). Rat je institucionalizirao jazove u državi koja je podijeljena religijom, životnim standardom i regionalnim razvojem (vrlo urbanizirana obala, planinska sela i gradovi). Tijekom 20. stoljeća Libanon je pokušao provesti konsocijacijsku demokraciju koja je završila u ratu i stalnim uplitanjem Izraela i Sirije u unutarnje prilike u Libanonu. Desetljećima marginalizirana, libanonska šijitska zajednica bila je ranih 1980-ih rastrgana između sljedbeništva palestinskih fedajina koji su se pod okriljem PLO-a borili protiv Izraela i iranskog utjecaja, koji je nakon Islamske revolucije postao najjače uporište šijizma u svijetu. U teškim uvjetima i pod utjecajem sirijske vojne prisutnosti, Islamska republika odlučila je poslati svoje vojne stručnjake da obučavaju budući Hezbollah. Akciju je vodio tadašnji iranski veleposlanik u Siriji, Ali Akbar Mohtašamipur. Nove postrojbe stvarale su se u sirijskim kampovima, da bi potom bili prebačeni u Južni Libanon, gdje je šijitska zajednica najjača, a vojni potezi Izraelaca najžešći.
Od 1997. Hezbollah je na popisu terorističkih skupina američkog State Departmenta. Iz američkog gledišta, uvrštavanje "Božje stranke" ima svoje dobre razloge. Hezbollah je bio ključan u napadu na američko veleposlanstvo u Bejrutu 1983., u talačkim krizama od predsjednika Američkog sveučilišta u Bejrutu do novinara i šefova CIA-e između 1982. i 1991. Hezbollah je također oteo TWA zrakoplov koji je letio iz Atene u Rim 1991. Nakon 2001., pojavnost na listi terorista dobilo je svoju veću važnost uslijed Rata protiv terorizma. Hezbollah je zauzvrat optužio SAD da sponzorira međunarodni terorizam te da su odgovorne za smrt najvećeg broja nedužnih u svijetu, te da su glavni trgovac oružjem i instrumentima mučenja.
U svojim nastancima, Hezbollah je jasno odredio svoje viđenje svijeta. On je polariziran na vječitu borbu potlačenih protiv tlačitelja, tražeći put koji nije ni kapitalistički niti socijalistički (ova polarizacija svijeta i pronalaženje srednjeg puta obilježje je iranske Islamske revolucije). Hezbollah priželjkuje islamski oblik vlasti koji po njihovom mišljenju jedini može jamčiti pravdu kroz šerijat, temeljenu na autoritetu vjerskih vođa koji proistječu iz kruga iranskog Vrhovnog vođe. Hezbollah također želi osloboditi muslimanske teritorije, što uključuje oružanu borbu protiv Države Izrael, oporbu svim saveznicima Izraela, te odbijanje svakog oblika kompromisa koji bi vodio priznanju "cionističkog entiteta". Međutim, tijekom vremena Hezbollah je morao postići određene kompromise. Tako je pragmatično prihvatio vjersku pluralnost libanonskog društva i postao umjereniji u svojim javnim nastupima.
Otkad se izraelska vojska povukla s libanonskog teritorija 2000., Hezbollah je sve više ličio na političku stranku nego na vojnu formaciju. I ta preobrazba je bila povodom rasprava da je stigao kraj Hezbollahu. No, Hezbollah je prošao puno gore preobrazbe. Organizacija je preživjeta tri iznimno jaka vojna sukoba s Izraelom 1993., 1996. i 2006. Izraelska vojska ubila je tri vođe Hezbollaha: Šejha Rageba Harba 1984., Abasa al-Musavija 1992., i Imada Mugnijea 2008. Kad je sirijska vojska napustila Libanon 2005. smatrano je da je došao kraj Hezbollahu, kao i nakon ubojstva premijera Rafika Haririja, za što su službeno optužena četvorica članova Hezbollaha. Uz to, stalna borba s Izraelom i politička kriza u Libanonu proglašavani su izazovom najvećem libanonskom šijitskom udruženju. Unatoč svim mračnim prognozama, Hezbollah je izrastao u najmoćnijeg i najsloženijeg političkog aktera u Libanonu. To je ostvario svojim nekompromisnim stavom prema Izraelu, povezanosti s iranskim, sirijskim, ali i Zaljevskim donatorima, ali i jakom političkom i osobito socijalnom pozicijom u samom Libanonu. Od 2005. Hezbollah sudjeluje u vlasti i ne okuplja samo šijite oko svoje politike. Unatoč tome, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a i dalje smatra Hezbollah terorističkom organizacijom, što je suludo jer time naziva jednu od najjačih političkih stranaka u zemlji s kojom ima diplomartske odnose, terorističkom.
Hezbollah je svojim djelovanjem u Libanonu pokazao da se radi o političkoj snazi koja je lojalna Libanonu i koja može uspostaviti odnose s drugim sastavnicama libanonskog društva i doprinijeti libanonskom identitetu. Najkasnije od 2005., kad je na izborima dobio legitimnost i po prvi puta uveo svoje predstavnike u libanonski parlament, glavni tajnik Hezbollaha Hasan Nasralah je uspio u uspostavljanju veza s drugim šijitskim političkim strankama, maronitskim kršćanima, sekularnom ljevicom, pa čak i sa sunitskim skupinama i Druzima. Svoje političke poruke usmjerava prema libanonskom društvu, te se doista čini da sektaštvo kakvim je Hezbollah obilovao, sada okreće prema taktici pomaganja izgradnje multikulturnalnog i multikonfesionalnog libanonskog društva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
