Sve su oči uprte u sirijsku regiju Deir ez-Zor gdje se sirijske državne snage i Sirijske demokratske snage bore protiv Daeša (ISIL) za teritorij na istoku Sirije. Ovo bi mogao biti posljednji veliki boj u sirijskom građanskom ratu i mnogo toga u budućem političkom poretku sirijske države ovisi o ishodu borbe. Ovu regiju su osvojile terorističke horde Daeša još 2014. godine, prvenstveno zbog njezine strateške važnosti. Regija je bogata naftom i plinom. Deir ez-Zor je 2011. proizvodio sto tisuća barela nafte dnevno. Ta nafta je potrebna Damasku za održavanje mira i stabilnosti u zemlji nakon izbacivanja Daeša, a Hezbolah računa na tu energetski okosnicu za omogućavanje trajnih operacija u Siriji i stvaranje alternativne ili dodatne gospodarske baze u Libanonu, gdje se gradi sve veća strateška dubina za mogućnost vojnog udara iz Izraela.
Osim toga, ova regija tvori granicu s Irakom, a sunitske snage se boje da bi uključenjem Hezbolaha u borbu u tom području bio ostvaren izravan šijitski koridor od Teherana preko Iraka i Sirije do Bejruta. U Iraku je u tom smislu jak Harakat Hezbolah al-Nudžaba, naoružana šijitska frakcija koja bi trebala tvoriti logističku potporu Damasku kroz irački teritorij. Ova frakcija već nadzire nekoliko manjih iračkih gradova u tu svrhu, kao što je Kajravan. Deir ez-Zor je, međutim, regionalno središte sirijskih sunitskih plemena koje su očekivale autonomiju uoči početka sirijskog ustanka.
Sa sirijske strane istu zadaću ima upravo libanonski Hezbolah, koji je tradicionalno odan vlasti Bašara al-Asada u Damasku. Stoga je ovaj pokret osobitu pažnju dao Deir ez-Zoru i njegovim gradovima Majadinu i Bukamalu koji se nalaze na granici s Irakom. Time bi Hezbolah osigurao granicu i uspio ostvariti dodir s iračkim šijitskim snagama. Više od osam tisuća boraca Hezbolaha uključeno je u borbene aktivnosti na istoku Sirije. Njihove snage uključuju pješadiju, raketne projektile, specijalne snage, logistiku i nabavu. Govorka se kako su se Iranci i Rusi već dogovorili kako cijelo područje treba pripasti šijitskim snagama poradi strateške prednosti.
Posljednjih tjedana su se sirijske državne snage i pobunjeničke sirijske milicije natjecale tko će nazirati regiju rijeke Eufrat. Sirijska vojska je prešla rijeku, koja je do sada bila neslužbena linija razgraničenja između njih i pobunjenika. Sirijske demokratske snage su objavile kako neće dozvoliti sirijskoj vojsci prelazak Eufrata u provinciju Deir ez-Zor te da će pokrenuti akcije za ponovnu uspostavu nadzora cijelog područja.
Iz Damaska je došla jasna poruka: sirijska vlada će se boriti protiv svih snaga, uključujući i Sirijskih demokratskih snaga koje podupiru Sjedinjene Države. I dok će puni kopneni pravac povezanosti sirijskih i iračkih šijitskih milicija biti pod teškim nadzorom međunarodne javnosti, a osobito Izraela i Sjedinjenih Država, Washington planira pritisnuti jače na te milicije kao dio strategije iranske vlade i povećati svoj fokus na istočnu Siriju.
Međutim, ako Damask udari na razne milicije, među kojima su najviše prisutni kurdski borci, Hezbolah neće pomoći. Libanonska skupina se ne želi sukobljavati s Kurdima. Oni u očima Hezbolaha nisu neprijatelji, već saveznici na terenu te odbacuje bilo kakvo vojno rješenje ovoga pitanja. Sirijci nemaju mnogo prostora za odgovor jer je cijela operacija šijitskog bloka u Siriji pod zajedničkim vodstvom Irana, Hezbolaha i Sirije, a u kojemu Damask realno ima najmanju vojnu moć.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
