Rijetko tko ima potpuno konzistentni stav prema separatizmu, štoviše, pitanje odcjepljenja je jedno od onih gdje svi na kraju završe kao licemjeri jer tko je ikada dao potporu svim separatistima ili pak svim unitaristima?
To se u pravilu ne događa zbog kompleksnosti svijeta u kojem živimo. Tako da ne iznenađuje kada pojedinci, lideri i zemlje podupiru separatizam "od slučaja do slučaja", često u isto vrijeme podupirući jedno odcjepljenje i kritizirajući drugo.
No, tko na kraju može reći gdje legitimni zahtjev jednog naroda, ili čak manjine, počinje, a gdje su njihove aspiracije politička fantazija, opstrukcija ili petokolonaštvo? Tada kreće priča o svim onim faktorima koji se vežu uz separatizam - povijest, povijesna pravda, ekonomija, etnička pripadnost, religija, ideologija... Možemo ih sigurno nabrojati još mnogo.
Ipak, na kraju dana stvari se svode na nekoliko vrlo prostih pitanja, pitanja na koje odgovara narod koji gaji separatističke tendencije - je li "za" ili je "protiv"?
Ako se jedan narod izjasni za odcjepljenje, ako je svojom većinom tako odlučio i to putem kojeg smatramo civiliziranim, koristeći se glasačkim kutijama - tko tom narodu može reći da "nema pravo" živjeti svoj politički stav, svoj san? Možemo u određenom slučaju reći da je taj izbor pogrešan, da je narod "zaveden", da "ispunjava tuđe interese", ali nikakvom kritikom ni upozorenjem ne možemo pobjeći od činjenice da je to volja tog naroda i da svojom odlukom piše svoju budućnost, kakvo god ona da bila.
U drugim slučajevima možemo zdušno podupirati separatizam vjerujući da je to pravedni ishod, možda čak i geopolitički kvalitetan ishod koji će pridonijeti većoj ravnoteži u regiji ili svijetu.
Kako god bilo, separatizam se često tretira kao bauk, kao nešto što može donijeti kaos, ali je istina da je separatizam svugdje oko nas i da su postojeće granice na karti svijeta znatno labavije no što nam se to možda čini. Separatizam u manjem ili većem izdanju tinja u gotovo svakoj državi koju znamo. Možemo u koncentričnim krugovima studirati Europu oko sebe i naići ćemo na duh separatizma svugdje.
Separatizam ima tendenciju pospanosti, a iz sna ga naglo bude određeni događaji. Iako separatisti vole svoju kampanju obojiti nacionalnim identitetom, povijesnim pravičnostima ili pak revanšizmima, činjenica je da iza gotovo svakog separatizma stoje ekonomski razlozi i oni su taj faktor koji ga bude.
Europa ekonomski ne stoji dobro i privid stabilizacije mogao bi naglo iščeznuti idućom velikom krizom koja je, prema nekima, već iza ugla. Takve situacije bude separatizam. Neku vrstu odcjepljenja već smo dobili odvajanjem Britanije od Europske unije, odnosno Brexitom, a danas gledamo jedan konkretniji primjer - Kataloniju.
Mogli bismo još jednom pričati priču o katalonskoj povijesti i uzrocima koji su doveli do separatizma, kao i očitom ekonomskom faktoru, ali sve to je već u više navrata rečeno u prethodnim tekstovima. Fokusirajmo se stoga sada samo na ono aktualno, sam čin separatističkog otpora koji je kulminirao organizacijom referenduma 1. listopada 2017.
Naime, ako je ovo priča o nastanku nove države onda je ovo jedna od onih uistinu dirljivih priča o herojstvu jednog naroda. I ne, nije bitna njihova prošlost, niti njihova budućnost. Danas govorimo samo o sadašnjosti tog naroda, herojstvu tog naroda.
Iako su se nadali da će, kao dio razvijene i moderne Europe, izaći na biračka mjesta i reći svoje po pitanju ostanka ili izlaska iz Španjolske, na ulicama ih je dočekala brutalna represija kakvu smo do sada gledali samo kada se policija obračunavala s anti-kapitalističkim prosvjedima koji su prije nekoliko godina protresli cijelu krizom zahvaćenu Španjolsku.
Danas je bilo sve još direktnije, pred očima svijeta. Vlasti u Madridu umjesto da su, pošto su referendum već proglasili ilegalnim i neustavnim, pokušali isti osporiti civiliziranim i pravnim putem, krenule su fizičkim napadom na biračka mjesta i na same birače. U trenutku pisanja ovog teksta u policijskim napadima stradalo je oko 800 osoba, a broj ozlijeđenih i ranjenih vjerojatno će još i rasti.
Na te napade katalonski narod reagirao je uistinu herojski, braneći svojim tijelima biračka mjesta i biračke kutije kao nešto što predstavlja simbol njihove kolektivne svijesti i zajedničke budućnosti.
Scene u kojima civili, uključujući žene i starce, grčevito iz svojih ruku ne puštaju glasačke kutije u kojima se nalazi njihovo pravo na izražavanje stava, dok dobivaju policijskim palicama po tijelu, zaista predstavljaju slike koje će se još dugo vremena pamtiti. Štoviše, da EU nije toliko zbunjena cijelom ovom situacijom o ovom herojstvu katalonskog naroda već sada bi govorili znatno više nego što govorimo, a ove slike kružile bi daleko intenzivnije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
