Rijetko tko ima potpuno konzistentni stav prema separatizmu, štoviše, pitanje odcjepljenja je jedno od onih gdje svi na kraju završe kao licemjeri jer tko je ikada dao potporu svim separatistima ili pak svim unitaristima?
To se u pravilu ne događa zbog kompleksnosti svijeta u kojem živimo. Tako da ne iznenađuje kada pojedinci, lideri i zemlje podupiru separatizam "od slučaja do slučaja", često u isto vrijeme podupirući jedno odcjepljenje i kritizirajući drugo.
No, tko na kraju može reći gdje legitimni zahtjev jednog naroda, ili čak manjine, počinje, a gdje su njihove aspiracije politička fantazija, opstrukcija ili petokolonaštvo? Tada kreće priča o svim onim faktorima koji se vežu uz separatizam - povijest, povijesna pravda, ekonomija, etnička pripadnost, religija, ideologija... Možemo ih sigurno nabrojati još mnogo.
Ipak, na kraju dana stvari se svode na nekoliko vrlo prostih pitanja, pitanja na koje odgovara narod koji gaji separatističke tendencije - je li "za" ili je "protiv"?
Ako se jedan narod izjasni za odcjepljenje, ako je svojom većinom tako odlučio i to putem kojeg smatramo civiliziranim, koristeći se glasačkim kutijama - tko tom narodu može reći da "nema pravo" živjeti svoj politički stav, svoj san? Možemo u određenom slučaju reći da je taj izbor pogrešan, da je narod "zaveden", da "ispunjava tuđe interese", ali nikakvom kritikom ni upozorenjem ne možemo pobjeći od činjenice da je to volja tog naroda i da svojom odlukom piše svoju budućnost, kakvo god ona da bila.
U drugim slučajevima možemo zdušno podupirati separatizam vjerujući da je to pravedni ishod, možda čak i geopolitički kvalitetan ishod koji će pridonijeti većoj ravnoteži u regiji ili svijetu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
