Dagestan, bomba na kojoj spava Rusija: Koordinirani teroristički napadi na sjevernom Kavkazu su ispipavanje najveće ruske slabosti, a za obranu Moskva mora djelovati multidimenzionalno i bez predaha

Prošle nedjelje izveden je niz koordiniranih terorističkih napada na prostoru Dagestana, većinski muslimanske ruske republike koja se nalazi na prostoru Sjevernog Kavkaza. Najmanje 20 osoba je ubijeno. Napadnute su sinagoge, crkve, policijske postaje... Hospitalizirano je najmanje 46 osoba.

Ovo nije "jedan od" napada, iako su zapravo teroristički napadi u Rusiji zadnjih godina postali poprilično rijetki. Ovo je nešto veće i značajnije i jako je teško odvojiti ovu situaciju od onog što se događa s druge strane - ruskog rata u Ukrajini.

Ruski mediji navode kako su naoružani militanti u večernjim satima u nedjelju s automatskim oružjem prvo otvorili vatru na jednu pravoslavnu crkvu, a zatim i sinagogu u gradu Derbent. Inače riječ je o gradu koji je poznat po drevnoj židovskoj zajednici koja tamo živi. Nekoliko militanata ubijeno je u obračunu s policijom koji je uslijedio. Sinagoga Kele-Numaz poprilično je oštećena u požaru.

Da je sve završilo na tome izgledalo bi kao da je to bio "jedan od" sličnih terorističkih napada koji potresaju nekoć znatno nemirniji ruski dio Kavkaza. No, skoro u isto vrijeme sličan napad dogodio se i u gradu Mahačkala - nekoliko militanata upalo je u pravoslavnu crkvu i tamo otvorilo vatru. Nakon toga počeli su ispred crkve pucati po policijskim automobilima. Zatim su krenuli i na sinagogu u Mahačkali te se tamo sukobili s policijom.

Oružani sukob dogodio se i u manjem naselju Sergokala gdje je otvorena vatra na policijski automobil.

Lider ruske republike Dagestan, Sergej Melikov, potvrdio je kako je u napadima ubijeno najmanje 15 pripadnika policije.

Tko je stajao iza ovog pokolja? Trenutačno postoje dvije teorije, a neki će reći da se obje stapaju u jednu.

Prema ruskim medijima u napadima su sudjelovala dva sina, Osman i Adil, načelnika okruga Sergokala, Magomeda Omarova, koji je odmah zatim priveden od strane policije te je odveden na ispitivanje. Inače Omarov je član vladajuće ruske stranke Ujedinjena Rusija, no odmah nakon napada u Dagestanu je promptno izbačen, a njegov profil na službenim stranicama stranke je obrisan.

Čak je i nećak od Omarova sudjelovao u napadima. Je li on na neki način bio na čelu te zavjere ili je riječ o "slučajnosti"? Malo informacija se za sad zna, no neki medijski izvori spominju Omarova kao čovjeka koji je bio poprilično lojalan Kremlju i predsjedniku Putinu.

Ali postoji i druga teorija, koja se, dakako, mogla i očekivati. Spomenuti šef Dagestana Sergej Melikov poručio je kako je vrlo vjerojatno Ukrajina na neki način stajala iza ovog napada te da je Dagestan sad "direktno uključen" u rat.

Podsjetimo, ovo je drugi veliki teroristički napad na prostoru Rusije u zadnjih nekoliko mjeseci. Prije tri mjeseca više od 130 osoba je ubijeno u moskovskoj koncertnoj dvorani kada je odgovornost za napad preuzeo ogranak ISIL-a, ISIL-K. I u tom slučaju ruski dužnosnici optužili su Ukrajinu, ali značajni dokazi nisu nikad predstavljeni. Jasno, to ne znači da je nemoguće da je Ukrajina, ili neki drugi faktor koji je djelovao zbog ruskog rata u Ukrajini, bio upleten, ali to je teško dokazati. No, u ovom slučaju nije toliko ni potrebno jer ono što ovi napadi potvrđuju, tko god da stajao iza njih, je ruska ranjivost.

I dok je napad u Moskvi možda pokazao rupe u ruskoj sigurnosti, ovi koordinirani napadi u Dagestanu podsjetnik su da je cijeli jedan dio Rusije ranjiv i da se ovdje može predvidjeti ruska slabost u bliskoj budućnosti. Naravno, baš zato što traje rat u Ukrajini, a to je zapravo već postao rat puno širih geopolitičkih implikacija, ruski sjeverni Kavkaz bez dvojbe je prostor na koji određeni akteri "računaju" u svojim strategijama slabljenja Rusije. Na sličan način kao što Rusija cilja na ukrajinsku energetsku mrežu, znajući da joj je to slaba točka, tako i anti-ruski akteri (od kojih je Ukrajina samo jedan) ciljaju ili bi mogli ciljati na ruske južne republike, Dagestan i Čečeniju.

Iako Kremlj ulaže poprilične napore, ali i nudi ustupke, većinski muslimanskim regijama, nastojeći na njihovom vrhu održati vrlo lojalno vodstvo, kao što je recimo Ramzan Kadirov u Čečeniji, možda nije politički korektno reći, ali sama činjenica da ovo jesu muslimanski prostori čini ih većom metom za radikalizaciju.

Kao ogledni primjer možemo se prisjetiti Sirije. Unatoč ranijoj povijesti sukoba, Sirija je bila (i ostala) sekularna zemlja koja nije imala toleranciju za radikalne forme Islama. Ipak, kad se protiv nje udružilo nekoliko moćnih aktera, zapravo anti-sirijska koalicija Zapada i bliskoistočnih naftnih monarhija, ekstremizam je u nju prodro i izvana, ali i iznutra. Sirija je ciljana zbog bliskih odnosa s Rusijom i Iranom te je morala godinama voditi iznimno krvav i brutalan rat da bi se obranila (i to uz pomoć Rusije, Irana i libanonskog Hezbollaha).

Rusija je pak zrela da i sama bude ciljana na sličan način, a zna se i gdje, na sjevernom Kavkazu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.