Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Da još jednom pjevamo zajedno i da se radujemo: Bryan Adams vratio se u Zagreb, jednog dana vratit će se i u Damask

PIŠE:
13 Objavljeno:

Tijekom jučerašnjeg dana, 9. studeni 2017., u zagrebačkoj sportskoj Areni koncert je održao popularni kanadski rock glazbenik, Bryan Adams.

Za početak studenog bila je to još uvijek relativno topla večer. Unatoč prethodnim iskustvima pred arenu dolazim relativno kasno, "samo" sat vremena prije koncerta. Svaki veteran većih glazbenih događanja zna kako to može rezultirati popriličnom udaljenošću od pozornice, a nešto u toj blizini ipak je privlačno. Metri čine jednu konkretnu razliku u poimanju stvarnosti događaja. U vremenu kada koncerti više nisu put u nepoznato, jer danas se isti mogu gotovo u potpunosti pregledati putem YouTube-a, i to za cijelu turneju, a na internetu možemo i s velikom sigurnošću unaprijed znati koje će pjesme biti izvedene, ta blizina pozornici na neki način ostaje kao zadnji fragment čarolije koja je bila itekako intenzivnija prije nekoliko desetljeća.

Pred arenom nekoliko generacija. Adams je glazbeno aktivan još od 1975., to je karijera duža od 40 godina, tako da šarolika publika ne iznenađuje. Zadnja cigareta iz kaputa i vrijeme je da se uđe, da vidimo koliko metara će nas kasni dolazak koštati.

Srećom, zagrebačka publika voli se pojaviti u zadnji trenutak. Nekoliko metara samo, nije loše. Radni je dan, gužva je u prometu, ali Arena se ipak popunjava, poprilično naglo svega par minuta prije početka koncerta.

Kašnjenja nema, kojih desetak minuta nakon službeno otisnutog vremena koncert počinje. Nije ovo više vrijeme kada su obožavatelji satima morali čekati Guns n' Roses (u naponu snage, ne danas), a ako su se i pojavili trebalo se nadati da će koncert zaista i ići do kraja.

Adams je sa svojim desetljećima dobro uvježbanim bendom otvorio s novom pjesmom s albuma "Get Up", da bi odmah tranziciju napravio prema "Can't stop this thing we started", za sve one kojima se žurilo čuti nešto od onog po što su došli.

Zna se da će publika od riječi do riječi otpjevati "Summer od 69" - ljeto u kojem kao da smo svi bili zajedno i sretni, i sada se bakćemo s nostalgijom koja ne popušta za života -no, na iznenađenje, novi repertoar prolazi vrlo dobro, ljudi se ne njišu samo u ritmu, niti lažno otvaraju usta nastojeći pogoditi idući stih. Kao jedan vrhunac novijeg opusa svakako treba istaknuti pjesmu "You Belong to Me" - pritom "novije" se odnosi samo na datum snimanja iste (2015.) jer je zapravo riječ o starom rockabilly zvuku koji danas sve češće pronalazi put do mladih ušiju, naročito onih koji vole uživati na način kako se uživalo nekad (povratak vinil ploče najveći je dokazni materijal za ova nova stasanja).

Nekih 2 do 2,5 sati trajao je koncert u zagrebačkoj Areni i Adams je odradio odličan posao dajući publici sve što je ona mogla poželjeti ostavljajući pritom i dojam da se i sam dobro zabavio. Dakako, kvalitetu koncerta na kraju se uvijek mjeri i po tome - kako je "njima" bilo. Odsvirati i otpjevati repertoar je jedna stvar, to je već stvar navike za profesionalce, ali ostaviti ono nešto više pred publikom, jednu pozitivnu energiju, to baš ne mogu svi. Bryan Adams je sinoć to uspio, od prvih taktova pa sve do poznate "All for love" koju je izveo sam na akustičnoj gitari dok je publika osvjetljavala prostor ekranima svojih mobilnih telefona. Je li buntovno ipak koristiti upaljač za takve svrhe? Možda je to ipak samo stvar navike.

VIDEO: Bryan Adams u Zagrebu, 9. studenog 2017.

Prije, za i nakon koncerta jedna misao se stalno nameće. Atmosfera. Iako govorimo o pop-rock mainstreamu, osjećaj je pomalo generalno subkulturni. U kojem smislu? U smislu da "dobra" glazba postaje sporedna, da njeno mjesto preuzima nešto što je teško uopće nazvati glazbom, možda eventualno "niskim strastima s glazbenom pozadinom". I kada ti trendovi toliko neumoljivi porobljavaju mase mladih ljudi, uistinu je lijepo vidjeti nekoliko tisuća njih koji nisu poklekli.

Glazba je nešto što nas snažno ujedinjuje. S osobom koja i danas sluša Hendrixa, Doorse ili druge velikane ere kada je glazba trebala biti kvalitetna da bi bila popularna, a glazbenici talentirani, brzo ćemo naći zajednički jezik i neće čuditi da nam se i drugi svjetonazori poklapaju.

Je li prirodno imati takve simpatije? Vrlo vjerojatno jest. Naravno, ne govorimo da ljude s drugačijim ukusima doživljavamo odbojno ili da prema njima ne osjećamo ništa. No, nekako je lakše se poistovjetiti s nekim tko je glazbeno "tvoj".

Imajući tu misao u vidu, dok ostavljam arenu u noći, razmišljam o jednom prethodnom nastupu Bryana Adamsa koji se u ovom trenutku vjerojatno i sam vozi preko Save prema kakvoj udobnoj hotelskoj sobi. Razmišljam o njegovom koncertu koji je održan sredinom prosinca 2010. - njegovom koncertu u Damasku, glavnom gradu Sirije.

Za razliku od drugih velikih imena rock glazbe, koja se vrlo rijetko pojavljuju na "alternativnim mjestima", Bryan Adams je nastupio u zaista raznim zemljama - od Zimbabvea, Namibije, Farskih otoka, Bjelorusije, Venezuele, do čak Nepala. Pošto se osim glazbom voli baviti i fotografijom, vjerojatno mu ovo daje priliku da spoji ugodno s ugodnim.

Imajući to u vidu njegov dolazak u Siriju ne iznenađuje, mada je velika rijetkost da se neka strana rock zvijezda uopće pojavljuje na Bliskom istoku - izuzev luksuznih arena i hotela po Dubaiju i Dohi, no to su posebne zone za Zapadne turiste.

Bryan Adams u Damasku bio je u jednom ključnom trenutku, na samom kraju jedne ere, ere sirijskog mira. Prosinac 2010. - svega tjedan ili dva kasnije počet će prvi nemiri, prvi anti-vladini prosvjedi po uzoru na one koji su krajem 2010. buknuli u Tunisu i Egiptu gdje je došlo do pada dugogodišnjih predsjednika.

VIDEO: Bryan Adams u Damasku, 13. prosinac 2010.

Već početkom 2011. situacija u Siriji eskalira, počinju prvi oružani sukobi u gradu Homs, a do proljeća izbija rat koji će s vremenom prerasti u najveću strahotu našeg doba. Nakon stotina tisuća mrtvih rat i dalje traje, mada mu se sada napokon polako nazire kraj, što se može, ali i ne mora dogoditi (nove eskalacije su na pomolu, kriza u Libanonu prijeti, turska invazija prijeti, sukob s Kurdima prijeti, izraelski napad prijeti...).

Situaciju promatramo iz stroge makro razine. Pratimo kretanje vojski kroz pustinju i krvave bitke za gradove. Pritom rat postaje ono najstrašnije od svega - statistika. No, ljudi koji ginu, često i u strašnim mukama, ne smiju postati od tragedije samo statistika.

Gledajući snimke iz Damaska 2010., vrlo me podsjećaju na sinoćnju atmosferu u Zagrebu. Bili su to "isti ljudi", tamo i ovdje, pjevali su iste pjesme i radovali se istim stvarima.

Tko zna koliko je tih ljudi uskoro mobilizirano za obranu zemlje i koliko ih je nestalo u vrtlogu rata.

Bryan Adams u Damasku, 13. prosinac 2010.Adams se prisjetio svog koncerta u Damasku, prije nekoliko godina objavio je sliku s tog koncerta uz poruku: "Ovo je moja fotografija na kojoj je nastup u Damasku, Siriji, u prosincu 2010. s briljantnim sirijskim glazbenikom Kinanom Idnawijem. Rat je izbio svega nekoliko mjeseci kasnije i beskrajno sam tužan zbog svega što se dogodilo ovoj zemlji. Potpuno je nezamislivo kroz što prolaze ljudi u ratu".

Za razliku od brojnih drugih poznatih imena, koja nikada nisu bila u Siriji, Adams se nije politički svrstao i time je ljude stavio u prvi plan, ljudsku tragediju.

Zbog Sirije se može osjećati jedino beskrajna tuga, jer nije nam daleka i strana - zajedno smo pjevali i radovali se istim stvarima.

Bryan Adams poručio je jučer publici u Areni kako je jako sretan što se ponovno vratio u Zagreb nakon toliko godina (zadnji put je gostovao u Domu sportova 2000. godine). Publika je bila tu i čekala ga je. Možemo se samo nadati da će se jednog dana ponovno vratiti i u Damask, da još jednom pjevamo zajedno i da se radujemo.

Komentari

(13):
» Objavi komentar
Napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Advance.hr zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.

Uvjeti komentiranja: Poštovani, pri objavi komentara molimo za kulturno izražavanje. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Sortiranje: | Prikaz:
  1. +1
    ProlazNick
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    22:46 | 11.11.2017.
    Neil Young, stari roker al praši ko mladac !
    -
    youtube.com/watch?v=411cTWwxFu8&feature=share
    -
    Lp!
    Prikaži cijeli komentar
  2. +2
    ProlazNick
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    21:15 | 11.11.2017.
    Ja sam inače dijete "grunge"-a ! Od čuvene Seattle-ske trojke, ipak sam najskloniji bio Nirvani (mada ni Pearl Jam niti Alice In Chains ne zaostaju). Pokojni Kurt, taj mali mršavac & "drug addict" u svojim pjesmama krikovima je naprosto prštao energijom! Ne treba zaboraviti niti "naše gore lista" Chrisa Novoselicha, koji je i svojim solo bas dionicama uvelike pridonio zvuku Nirvane. Sada sam prešao na Skandinavski melodic death metal !!! Švedski bandovi Amon Amarth, Dark Tranquility, In Flames, Arch Enemy te finski Children of Bodom, Kalmah,...
    Prikaži cijeli komentar
  3. +2
    razmetljivko
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    08:25 | 11.11.2017.
    @Bikor
    Nevermind the Sex Pistols, here's The Clash.
    Prikaži cijeli komentar
  4. 0
    rezonancija 15445
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:29 | 10.11.2017.
    A gdje je klasicna glazba?Sve je trend ...samo je klasicna glazba klasicna i vjecna.
    Prikaži cijeli komentar
  5. +2
    djosip
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    21:55 | 10.11.2017.
    Tekst je zestoko romanticarskog karaktera. Ne kazem da je to lose. :-)
    Drago mi je da je autor uzivao i da se nije razocarao.
    Prikaži cijeli komentar
  6. -4
    rajs1106
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    17:29 | 10.11.2017.
    @Jezivi
    + za komentar i nick ;)
    Prikaži cijeli komentar
  7. +7
    studi
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    15:18 | 10.11.2017.
    @jezivi Bio sam ateist, a onda sam čuo Balaševića !
    Prikaži cijeli komentar
  8. +13
    Fratello
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    14:04 | 10.11.2017.
    Jezivi
    Ako ne možeš slušati Balaševića - čitaj ga!
    Prikaži cijeli komentar
  9. -15
    jezivi
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    13:38 | 10.11.2017.
    Valjda prvi tekst ovde koji mi se totalno nije dopao. Možda ima veze sa time što mi je Brajan Adams njanjav, skoro ko Balašević :)
    Prikaži cijeli komentar
  10. +17
    mariet
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    12:37 | 10.11.2017.
    Iako nisam neki poklonik B.Adamsa,ovaj predivni clanak g. Marjanovica otvorio mi je novu stranicu postovanja koju sad osjecam prema ovom glazbeniku. Kao ljubitelj Beatlesa , Doorsa ,Zeppelina i Eaglesa tesko mi se uopce priviknuti na 80te,90te i ne daj boze mainstream 21.stoljeca. Nisam znao da je Adams svirao u Siriji. Jako bitno saznanje . Zvijezde poput Adamsa bi trebale napraviti isto. Glazba je najznacajniji medij za mir u svijetu i koncerti velikih zvijezda bi trebali biti usmjereni na spajanje ljudi ,ljubav i mir. Za mene je to jace od bilo kakvih vjerskih i politickih autoriteta
    Prikaži cijeli komentar
  11. +23
    Klobučar
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    11:56 | 10.11.2017.
    To je ono šta malo ljudi kuži nažalost. Sirija nije nekakva "pustinja" s kojom se ljudi ne mogu poistovjetiti. Pričao sam s nekoliko starijih Sirijaca u Zagrebu koji su pobjegli iz Homsa. U principu Sirija je bila poprilično socijalistička zemlja vrlo slična SFRJ u ono doba.
    Prikaži cijeli komentar
  12. +7
    Bikor
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    11:34 | 10.11.2017.
    Nisam znao da je bio u Siriji, zanimljiv podatak

    @Kalnichan
    hehe, pa ni ne moraš se navući :) Ali kada već spominješ ova imena Clash > Pistols, debelo :P
    Prikaži cijeli komentar
  13. +6
    Kalnichan
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    11:26 | 10.11.2017.
    Za Siriju mu svaka čast, ali muzika...teško ćeš nekoga tko je pubertet proveo uz Clash, Pistols, Jam, navući na Bryana Adamsa...
    Prikaži cijeli komentar
Želite ostaviti komentar? Postanite advance pretplatnik.