Čudni gubici vremena: Kako mi je zbog Kate Bush ukradeno nedjeljno poslijepodne

Događa li vam se nekad da prekršite vlastita nepisana pravila? Svakako, svima nam se to događa - možda bi ih zato trebali i pisati! Jedno od mojih osobnih pravila je da si ne dozvoljavam onaj gorak okus gubitka vremena jer ako nešto traži taj resurs od mene onda bih jako volio da i sam imam nešto od toga zauzvrat. Zanimljiv je taj koncept "slobodnog vremena"... kao prvo, ako ste ušli u svijet odraslih ljudi, imate ga malo. Kao drugo, ako znate da ćete ga imati možda ga iščekujete pomalo anksiozno - jer kako ga "potrošiti"?

Naravno, svi bismo voljeli živjeti po onom "carpe diem" pristupu i da na kraju dana možemo veselo uskliknuti - ovo je bio savršeno iskorišten dan! Ali često nije tako (ili nas ambicija napusti već do podne). Takva je bila i moja jučerašnja nedjelja. Nije ovo osobni dnevnik, priča ide negdje... a možda nekome posluži i kao upozorenje!

Jedna od glazbenih umjetnica koja je definitivno obilježila kraj 70-ih, a još i snažnije 80-e godine svakako je Kate Bush. Njena glazba nikad nije bila "običan pop", bilo je to nešto više, kompleksnije, izazivalo je oduševljenje - kako onda tako i danas. S pravom će se njena glazba kategorizirati kao "art pop" ili pak "eksperimentalni pop" - pritom je ovo "pop" neizbježno jer bila je itekako popularna.

Počela je pisati svoje pjesme već s 11 godina, a kasnije ju je otkrio veliki David Gilmour, gitarist Pink Floyda koji će i osobno producirati njezin prvi demo snimak.

Gotovo da nikad nije nastupala uživo - njezina jedina turneja, koja se zvala "Tour of Life" trajala je svega šest tjedana, od travnja do svibnja 1979. godine (!) pri čemu je obišla Britaniju i neke europske zemlje. Zašto nakon toga nikad nije nastupala? Tko zna, postoje razne priče, uključujući i onu da ima strah od letenja ili da jednostavno nastupe uživo smatra pretjeranim iscrpljivanjem. Ali nije ni bitno, zar nastup uživo mora biti neki pokazatelj kvalitete? Naravno da ne! Pa Beatlesi su imali zadnji koncert u kolovozu 1966. i tek onda, kad su odlučili da više neće nastupati, kreirali su neka od svojih najvećih remek-djela (jer se, između ostalog, nisu trebali brinuti oko toga "kako ćemo ovo izvesti uživo?!").

Uglavnom, imam nekoliko albuma Kate Bush, još iz onih davnih dana kada su se albumi skupljali u fizičkom formatu. I ugodno me stoga iznenadila vijest da Kate Bush ponovno osvaja top ljestvice - i to sa svojom pjesmom iz 80-ih? Kako je to moguće? Riječ je o odličnoj stvari "Running Up That Hill (A Deal with God)" s njezinog albuma "Hounds of Love" (iz 1986. godine). Istražujući pak ovaj fenomen malo dublje otkrivam da je razlog naglog skoka njene popularnosti taj što je baš ova pjesma iskorištena u trenutačno popularnoj seriji "Stranger Things" u produkciji Netflixa.

Stranger Things? Čuo sam za to, negdje, onako usput, vjerojatno ovih dana jer kako to obično biva kad je nešto "hit" na Netflixu ima tendenciju biti, zbog nekog razloga, zastupljeno po svim medijima. Nemojte mi suditi, većinu filmova koje sam pogledao zadnjih godinu dana uopće ni nije na engleskom, itekako mi je jasno da sam "neupućen" i ne želim to nužno ni mijenjati.

Ali Kate Bush je u pitanju, sad sam zaintrigiran. Ispostavlja se da je riječ o seriji čija je prva sezona izašla još 2016. godine, a ovo je trenutačno četvrta sezona. Dobro, pa što? Ali čitam dalje... kažu da je ova serija iznova popularizirala "atmosferu 80-ih" i da sva pršti od nostalgije, da se puštaju The Clash, Blondie, David Bowie! Pa to je onda nešto što definitivno moram pogledati iako... taj logo "made by Netflix" me nekoliko puta poprilično opekao u prošlosti i pošteno mi izvrijeđao inteligenciju. Ok, da je film, ali serija?

Nemam baš vremena za serije, a ako nešto i gledam od serija onda su to oni formati gdje je jedan nastavak "svijet za sebe" s početkom i krajem. "To be continued..." mi se nikako ne sviđa. Za razonodu ću pogledati neki sočan britanski crni humor, po mogućnosti nešto gdje je prisutan neprežaljeni pionir tog žanra, pokojni Rik Mayall, recimo "The Young Ones", generalno nepoznat "Filthy Rich & Catflap" ili pak jako poznat, često apsolutno savršen, "The Bottom". Ako želim inducirati san možda si pustim, najiskrenije, "The Bill".

Ali Kate Bush je u pitanju.

Da vidimo što kažu recenzije... uff, nije dobro. Jako su visoke. 9/10? Nikako nije dobro. Tako su me "nasanjkali" već previše puta. Tako sam i skrojio svoje nepisano pravilo da neću dati da mi nešto pojede slobodno vrijeme.

S druge strane ne želim biti radikal ili kakav snob. Možda je ovog puta drugačije? Ako ne bude, moja pravila će se zacementirati. Ako bude dobro, svi smo sretni.

Skidam prvu sezonu "Stranger Things". Pazim da me negdje neki spoiler ne dočeka. Rotten Tomatoes, stranica za recenzije, dala je prvoj sezoni čak 97%. To mora da je neko remek-djelo? Ironičan sam - znam da nije i da neće biti čim je "score" tako visok...

Oho, iznenađenje već na samom uvodu. Glumi Winona Ryder? Kvalitetna glumica, što se odmah i vidi. Ostatak uloga? Već u samom startu poprilično generičan, ali da vidimo radnju.

Mali gradić gdje svak zna svakoga. Dijete nestalo pod misterioznim okolnostima. Neko pak drugo dijete se pojavilo pod također misterioznim okolnostima... U srednjoj školi se osjeća napetost zbog bizarnih događaja...

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.