Tek smo na polovici 2015., a američki predsjednički izbori održavaju se tek 8. studenog 2016., no unatoč tome već sada ovo je tema o kojoj se intenzivno raspravlja. Dakako, važnost američkih predsjedničkih izbora je razumljiva - ovo će biti 58. američki predsjednički izbori, a SAD je i dalje jedina svjetska super-sila, tko njome vlada je stoga od globalnog značaja.
Jedan od problema američkih predsjedničkih izbora je predvidljivost rezultata. Drugim riječima, tko god pobjedi, biti će čovjek vladajućeg establišmenta. Pritom se pobjednici mogu eventualno diferencirati po za politiku nebitnim faktorima kao što su rasa ili spol, no u konačnici dobiti ćemo osobu koja će se držati jednih te istih principa.
Ti principi se primarno odnose na ekonomiju i vanjsku politiku. Predsjednik ili predsjednica SAD-a u ekonomiji mora biti glasnogovornik (i više od toga) vladajuće klase, kapitalističke klase, dok u vanjskoj politici mora zastupati američke tzv. "nacionalne interese" ili pak "sigurnosne interese", odnosno politika izolacionizma više nije dozvoljena, mada većina američkih glasača želi upravo takvu politiku.
Brojne ankete pokazuju nam što Amerikanci stvarno žele, ali to što žele nikad neće dobiti jer nemaju to na izboru. Žele isto što i gotovo svi narodi svijeta žele - ekonomski stabilnu, sigurnu, socijalno osjetljivu državu koja će brinuti primarno o njihovim interesima, koja neće voditi agresije diljem svijeta, koja neće koristiti vojsku (od poreznih obveznika izgrađenu vojsku) u svrhu širenja bilo kakvog imperija.
No, mada je do izbora ostalo još više od godinu dana, Amerikanci bi već sada trebali biti svjesni kako ovaj izbor, za čudo, ipak imaju, a taj izbor zove se Bernie Sanders. Riječ je o čovjeku koji je postao prava nezavisna institucija u moru američke dvostranačke politike. Riječ je o čovjeku koji sam sebe naziva demokratskim socijalistom. Taj čovjek je najavio svoju kandidaturu za predsjedničke izbore 2016. i po svemu sudeći jedina je konkretna alternativa postojećim kandidatima establišmenta.
Ima li šanse za pobjedu? Ima, otprilike onoliko koliko i film koji biste snimili sa svojim mobitelom ima šanse za osvajanjem Oscara. Jesu li čuda moguća? Recimo da teoretski jesu, ali teorija i praksa su nešto na ogromnoj razdaljini kada govorimo o američkim predsjedničkim izborima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
