Dvije godine otkako se pojavio koronavirus prošlo je u jednoj novoj vrsti napetosti koju je teško definirati. To je kriza koja se često predstavlja kao jednodimenzionalna, epidemiološka, no zapravo je riječ o konglomeratu gotovo svih kriza koje su mogle udariti odjednom - i jesu. Epidemiološki aspekt ove je, dakako, najistureniji i zato preostale često padaju u drugi plan. Ali ovo je i ekonomska kriza, financijska kriza, ideološka, egzistencijalna pa na kraju čak i mentalna kriza.
Zapravo tek kad ova epidemiološka počne slabiti postati ćemo naglo svjesni i svih drugih kriza koje su trenutačno prisutne. Ali sve one zajedno, itekako uključujući i ovu epidemiološku, predstavljaju duboku krizu kapitalizma, možda i fatalnu po ovaj ekonomski model koji je postao potpuno nekompatibilan s preživljavanjem na ovom svijetu.
Ako se malo osvrnemo oko sebe vidjet ćemo kako danas, pred kraj 2021. godine, kapitalizam nije u stanju osigurati ni garantirati gotovo niti jedan aspekt modernog života. Kapitalizam se "suočio" s pandemijom, gotovo sigurno najvećom u zadnjih sto godina, tako da je već više od 5 milijuna ljudi umrlo. Kapitalizam se po svim točkama pokazao kao neuspješan sustav kad je riječ o prevladavanju krize kao što je COVID-19. Od prvih dana kapitalizam je brinuo isključivo za ono što jedino i brine - kapital. Briga za ljude je samo u onom kontekstu da su ljudi obične brojke i resurs u stroju. Kapitalizam brine o ljudima u ovoj pandemiji koliko i vlasnik tvornice o zupčanicima na proizvodnoj traci - podmazuje ih i "drži na životu" dok rade svoj posao, a zatim ih mijenja s novima.
Sve u kapitalizmu je podređeno kapitalu. Zdravstvo, demografska politika, migracije, školstvo, pa na kraju i religija i svi drugi oblici duhovnosti ili pak kreativnosti, umjetnosti...
Kako godine prolaze mi doslovno više ne možemo pronaći gotovo niti jedan oblik djelovanja i/ili izražavanja koji nije podređen stvaranju kapitala. Politika služi isključivo u te svrhe. Iznad njih se pak uzdižu korporacije, kao nadvojvode svijeta kojima su političari isključivo podanici, pijuni, izvršitelji naredbi.
Kapitalizam je uspio progutati i najintimnije aspekte ljudskog bića. Njegovo stvaralaštvo, osjećaje, način komunikacije, kontakt s drugim živim bićima (kako ljudima tako i životinjama). U svakoj krizi, koliko god ona bila mala ili ogromna, kapitalizam razmišlja samo o tome kako i nju može podrediti svojim interesima, zgrtanju kapitala. Ponekad, češće ne nego da, kapitalizam može neku krizu i riješiti, ali kad to i učini to je tek slučajnost ili se pak rješava zbog zaključka da se od njenog rješavanja može dobro zaraditi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
