Sredinom srpnja egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi postavio je novo sudbeno čelništvo, čime je izazvao bijes i prosvjede mnogih sudaca. Na čelo Državnog vijeća, koje se smatra nezavisnim sudbenim tijelom vezano za administrativne prijepore, disciplinske slučajeve i prizive, te gdje je vlada samo jedna od strana u sporu, Sisi je postavio suca Ahmeda Abu al-Azma, iako je vijeće sudaca ovog vijeća predložilo Jahju Dakrurija, najiskusnijeg suca u redu čekanja za ovu poziciju. Podjednako je postavio Magdija Mahmuda Tahu Abu el-Elu kao čelnika Vrhovnog sudbenog vijeća, umjesto najvišeg suca Anasa Amare, poznatog po podršci nezavisnosti sudstva a koji je sam bio izabran od ovog vijeća između tri kandidata kao najkompetentniji.
Istovremeno je egipatski predsjednik imenovao Huseina Abdu Halila kao čelnika Državnog odvjetništva, a Rašidu Fathalah kao voditeljicu Administrativnog tužiteljstva. Svi ovi potezi su u skladu sa zakonom koji je egipatski parlament donio 26. travnja, čime je Sisi dobio moć imenovati čelnike četiriju sudbenih tijela. Prije je svako ovo tijelo imenovalo najviše suce, a predsjednik je formalno stavljao potpis. Mnogi suci u Egiptu smatraju da je ovime umrtvljena sudska nezavisnost i trodioba vlasti u Egiptu.
Ova imenovanja su doista spajanje sudbene grane vlasti u izvršnu, jer time Sisi može kontrolirati sudstvo. U dvije godine svog predsjedničke vlasti, Sisi je shvatio da je sudstvo jedina institucija koju ne nadzire. Druga je stvar što time može nadzirati Vrhovni izborni odbor, koji nadgleda izbore, pa tako i one predsjedničke koji se održavaju 2018. Sisi se namjerava kandidirati i ne očekuje da će ga iznevjeriti 'volja naroda'. Za svaki slučaj, odbor će znati kako treba nadzirati izborni proces. Demokracija pada šaptom u Egiptu, čak i doslovno, s obzirom da je Sisi poznat po tihom i mirnom govoru, te slušanju sugovornika, što nije baš uobičajena osobina generala.
Ta tišina ga je i dovela na vlast. Kada je narodna masa u veljači 2011. pobunom na Tahriru zbacila predsjednika Hosnija Mubaraka s vlasti, Sisi je bio direktor vojno-obavještajne agencije i time nevidljiv za javnost. Pet godina prije toga je u Sjedinjenim Državama završio Army War College, prestižnu vojnu školu za najviše američke dužnosnike. I tamo je bio šutljiv, pa ga se navodno malo tko sjeća. Odlazak Mubaraka bio je izveden iznenada i bez pravog vodstva i organizacijske strukture.
Poznata je činjenica kako Muslimansko bratstvo nije shvatilo dolazak ovog ustanka. Prijelaznu vlast preuzelo je vijeće vojnih časnika, a Sisi je bio najmlađi član tog vijeća i ušao u tajne pregovore s Bratstvom, koje je službeno bilo zabranjeno u Egiptu. Prema mnogobrojnim mišljenjima iz 2011. Sisi je iskazao stav vojske da će podržati civilnu vlast Muslimanskog bratstva ako se Bratstvo neće miješati u vojna pitanja. Bratstvo je vjerovalo Sisiju, djelomično i zato što je pobožan musliman.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
