Valovi se nastavljaju, mutacije nižu, a pandemija neumoljivo traje. Idući mjesec bit će dvije godine od prvog zaraženog u kineskom Wuhanu. U ove dvije godine prošli smo i još uvijek prolazimo jedan krajnje turbulentan period u ljudskoj povijesti koji je u svoj vir povukao ne samo samo zdravstveno stanje već i sve što može - ekonomije, politiku, međuljudske odnose... Na velikom udaru svakako je i povjerenje, sam koncept povjerenja.
U svakoj kriznoj situaciji traže se odgovori. Koga slijediti? Kome vjerovati? Podjele po tom pitanju su evidentne u našoj svakodnevnici bez obzira govorimo li o vremenu prije ili poslije izbijanja pandemije. Ako krenemo od najosnovnijih pitanja, primjerice što čovjek uopće radi na ovom planetu i otkud planet ovdje? Dobit ćemo odgovore da je sve to Božja volja, ili je u pitanju Veliki prasak popraćen evolucijom, a neki će "mudro" reći da ne znaju. I baš ove zadnje, skeptike, često se gleda sumnjičavo... Zašto se ne opredijele? Nije li licemjerno da pokušavaju "sjediti na dvije stolice" udovoljavajući podjednako i Bogu i kozmosu? Ili su pak oni jedini racionalni u takvoj debati pošto, ako zbrajamo opipljive dokaze, apsolutni dokaz ne može se posložiti.
Ali podjela ne može biti tako jednostavna, ne bi bilo fer prema skepticima pošto će se i ateist deklarirati, vodeći se znanstvenom metodom, kao skeptik napominjući da se skepticizam mora postaviti u određenu razinu. Biti potpuni "skeptik centrist" značilo bi jednostavno ne mariti o esencijalnim pitanj...
U svakoj kriznoj situaciji traže se odgovori. Koga slijediti? Kome vjerovati? Podjele po tom pitanju su evidentne u našoj svakodnevnici bez obzira govorimo li o vremenu prije ili poslije izbijanja pandemije. Ako krenemo od najosnovnijih pitanja, primjerice što čovjek uopće radi na ovom planetu i otkud planet ovdje? Dobit ćemo odgovore da je sve to Božja volja, ili je u pitanju Veliki prasak popraćen evolucijom, a neki će "mudro" reći da ne znaju. I baš ove zadnje, skeptike, često se gleda sumnjičavo... Zašto se ne opredijele? Nije li licemjerno da pokušavaju "sjediti na dvije stolice" udovoljavajući podjednako i Bogu i kozmosu? Ili su pak oni jedini racionalni u takvoj debati pošto, ako zbrajamo opipljive dokaze, apsolutni dokaz ne može se posložiti.
Ali podjela ne može biti tako jednostavna, ne bi bilo fer prema skepticima pošto će se i ateist deklarirati, vodeći se znanstvenom metodom, kao skeptik napominjući da se skepticizam mora postaviti u određenu razinu. Biti potpuni "skeptik centrist" značilo bi jednostavno ne mariti o esencijalnim pitanj...