Valovi se nastavljaju, mutacije nižu, a pandemija neumoljivo traje. Idući mjesec bit će dvije godine od prvog zaraženog u kineskom Wuhanu. U ove dvije godine prošli smo i još uvijek prolazimo jedan krajnje turbulentan period u ljudskoj povijesti koji je u svoj vir povukao ne samo samo zdravstveno stanje već i sve što može - ekonomije, politiku, međuljudske odnose... Na velikom udaru svakako je i povjerenje, sam koncept povjerenja.
U svakoj kriznoj situaciji traže se odgovori. Koga slijediti? Kome vjerovati? Podjele po tom pitanju su evidentne u našoj svakodnevnici bez obzira govorimo li o vremenu prije ili poslije izbijanja pandemije. Ako krenemo od najosnovnijih pitanja, primjerice što čovjek uopće radi na ovom planetu i otkud planet ovdje? Dobit ćemo odgovore da je sve to Božja volja, ili je u pitanju Veliki prasak popraćen evolucijom, a neki će "mudro" reći da ne znaju. I baš ove zadnje, skeptike, često se gleda sumnjičavo... Zašto se ne opredijele? Nije li licemjerno da pokušavaju "sjediti na dvije stolice" udovoljavajući podjednako i Bogu i kozmosu? Ili su pak oni jedini racionalni u takvoj debati pošto, ako zbrajamo opipljive dokaze, apsolutni dokaz ne može se posložiti.
Ali podjela ne može biti tako jednostavna, ne bi bilo fer prema skepticima pošto će se i ateist deklarirati, vodeći se znanstvenom metodom, kao skeptik napominjući da se skepticizam mora postaviti u određenu razinu. Biti potpuni "skeptik centrist" značilo bi jednostavno ne mariti o esencijalnim pitanjima i biti zadovoljan u neznanju. Drugim riječima, ako se osoba po pitanju religije deklarira kao skeptik zasigurno više "naginje" jednoj strani (a možda i oscilira u tom nagibu kroz život).
Kakve to veze ima s aktualnom pandemijom? Poprilične. Danas imamo popriličan broj ljudi koji se deklariraju kao skeptici po pitanju same bolesti izazvane koronavirusom kao i cjepiva protiv koronavirusa. I ovdje ponovno susrećemo brojne nijanse skepticizma. Raspon može ići od laganog skepticizma do totalnog skepticizma. Isto tako imamo oscilacije u tom "naginjanju", a ovih dana to možemo pratiti uživo i na svim punktovima za cijepljenje gdje je gužva sve veća.
Jesu li svi oni koji danas čekaju u redovima za prvu dozu bivši skeptici, situacioni "vjernici" ili tek građani koji su se umorili od vlastitog odbijanja cjepiva? Ili se danas osjećaju malo pretjerano "anti-sistemski" za njihov pojam? Važno bi bilo znati jer posljedice će biti konkretne. Naime, oni koji su se željeli cijepiti kako bi izbjegli tešku bolest i/ili smrt to su vjerojatno već i učinili pošto se tvrdi kako je cjepivo rješenje koje to osigurava.
Polazeći do toga može se zaključiti da na cijepljenje u velikom broju trenutačno dolaze ljudi koji jednostavno žele da ovo čudno stanje, nalik kakvoj noćnoj mori, napokon prestane, da se životi vrate u normalu. Ta skupina mogla bi, nažalost, ostati razočarana, baš kao i oni koji su se cijepili u prvim rundama jer i mnogi od njih su vjerovali da će ovo stanje, bar za njih, do sad biti riješeno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
