Libanonski premijer Saad al-Hariri - koji je prošlog tjedna podnio ostavku, a izvori navode kako se nalazi u Saudijskoj Arabiji gdje je zapravo zarobljen - jučer se napokon oglasio te je u televizijskom intervjuu rekao kako nije točno da se nalazi u saudijskom zarobljeništvu te kako će se vratiti u Libanon kroz nekoliko dana kako bi potvrdio svoju ostavku na mjesto premijera.
Nadalje, sugerirao je kako postoji mogućnost da povuče svoju ostavku, ukoliko libanonski Hezbollah prestane s "uplitanjem" u regionalna pitanja. Konkretno je istaknuo kako bi uvjet za opozivom njegove ostavke bio taj da Hezbollah pristane na neuključivanje u regionalne sukobe kao što je rat u Jemenu.
Iako Hariri tvrdi kako je slobodan čovjek i kako nije u nikakvom obliku zarobljeništva u Saudijskoj Arabiji, ovaj njegov komentar zvuči kao da saudijske vlasti govore kroz njega. Što se tu zapravo poručuje? Govorimo o ultimatumu ne samo Hezbollahu već i cijeloj državi Libanon. Naime, svima je jasno da ako Hariri ostane pri tome da podnosi ostavku onda će se u Libanonu, zbog odnosa političkih, ali i sektaških snaga, dogoditi velika kriza koja bi lako mogla prerasti i u oružane sukobe. Da pritom ni ne spominjemo kako Libanon tada postaje laka meta za strane vojne agresije - Izrael svoju priliku i argumente čeka već druže vremena (vidi: Destabilizacija Libanona kao mogući početak općeg rata na Bliskom istoku: Eskalacija na koju je Izrael dugo čekao i stvaranje izraelsko-arapske alijanse za lomljenje iranskog utjecaja).
Saudijska Arabija mogla bi se direktno vojno uplesti tvrdeći kako moraju zaustaviti libanonski Hezbollah koji im, kao iranski predstavnik predstavlja prijetnju. Tijekom vikenda došlo je do eksplozije na naftovodu koji spaja Saudijsku Arabiju i Bahrein - ovaj incident već se pripisao "iranskim teroristima". Drugim riječima, stvaraju se povodi za sukob.
Rat u Siriji pak završava i zadnje što bi Siriji u ovom trenutku trebalo je to da moraju (ponovno) vojskom ulaziti u Libanon, ali upravo i takav scenarij ne može se otpisati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
