Od svoga osnivanja 1947. američka Središnja obavještajna agencija (CIA) uključena je u pokušaje pučeva i promjene režima (coup d'etat) diljem svijeta. Stvorena kako bi se borila protiv totalitarne prijetnje komunističkog SSSR-a, nova agencija preuzela je nemilosrdna sredstva i način djelovanja o kojem su američki predsjednici i senatori željeli što manje znati. No, bilo je glavno da je CIA uspješna u svom djelovanju. Kad je predsjednik Truman osnivao CIA-u nije mogao znati što će ona postati protokom godina. Danas neki obavještajni eksperti CIA nazivaju čak posebnim subjektom međunarodnih odnosa.
Zanimljivo da je po svemu sudeći CIA provela prvu uspješnu promjenu režima u povijesti upravo u Siriji 1949. iako to nije nikada službeno priznala. Otada CIA ima dugu povijest nazočnosti u toj bliskoistočnoj zemlji. CIA ima i super važnu ulogu u još uvijek aktualnom Sirijskom građanskom ratu. Štoviše, CIA se pokazala jednim od najvažnijih čimbenika uopće u krvavom konfliktu u Siriji. WikiLeaks je otkrio da je američka vlada tajno financirala sirijsku oporbu od 2006. Nakon izbijanja prosvjeda i građanskog rata u Siriji u proljeće 2011. Obamina administracija započela je napore da pomogne svrgnuće Assadove vlade u Damasku. U ranim fazama rata, 2011. CIA je na naredbu Baracka Obame zadužena za vođenje operacija za pomoć antivladinim postrojbama u Siriji. Operacije CIA-e su koštale jednu milijardu dolara godišnje. Špekulira se da je Odjel za specijalne aktivnosti (SAD) unutar CIA-e raspoređen u Siriju tijekom početka pobune 2011. kako bi se upoznao s pobunjeničkim skupinama, vodstvom i potencijalnim opskrbnim rutama. Na početku je CIA opskrbljivala ustanike samo s "nesmrtonosnom" pomoći, ali je brzo započela pružati trening, novac i obavještajne informacije izabranim ustaničkim zapovjednicima.
Početkom rujna 2013. Obama je kazao američkim senatorima da je CIA istrenirala prvu 50-oricu pobunjenika i da su oni ubačeni u Siriju. Raspoređivanje te postrojbe i opskrba oružjem mogla bi biti prva opipljiva mjera američke potpore otkad je SAD obznanio da će početi pružati potporu opoziciji. 17. rujna Zastupnički dom američkog Kongresa izglasao je odobrenje da izvršna vlast trenira i opskrbljuje pobunjenike protiv ISIL-a. Međutim, CIA je već ranije, više od jedne godine, olakšavala protok oružja iz Libije u Siriju u suradnji s Velikom Britanijom, Saudijskom Arabijom i Katarom. Operacija se vodila iz tajnih CIA-inih odaja u Bengaziju. Američki vojni obavještajci predvidjeli su da će "pad Assadovog režima voditi prema kaosu i, potencijalno, preuzimanju Sirije od strane džihadističkih ekstremista, slično kao što se tada događalo u Libiji".
Obamino odbijanje da izravno naoruža sirijske "umjerene" pobunjenike prije 2013. i njegovo odbijanje nacrta za "Intervenciju CIA-e u Siriji" 2012., tadašnji CIA-in ravnatelj David Petraeus je objasnio da je bilo motivirano Obaminim vjerovanjem da su prethodni slučajevi CIA-ine potpore pobunjenicima rijetko "funkcionirali dobro". Obama je oduvijek bio ravnodušan prema mogućnosti intervencije CIA-e u sirijskom sukobu. 2012. je naručio klasificiranu studiju o drugim slučajevima kad je agencija podržavala pobunjenike. U intervjuu magazinu New Yorker Obama je kazao da je želio primjere kad je zapravo funkcioniralo dobro (CIA-ino podržavanje ustanika). I nije se našlo mnogo primjera.
Program iz 2013. za trening i opskrbu sirijskih pobunjenika koji je Obama naposljetku odobrio (kodnim imenom nazvan Timber Sycamore) bio je dizajniran da ne bude toliko snažan da osigura ustanicima pobjedu već da dovede do neriješenog ishoda koji će ohrabriti i rezultirati pregovorima i dogovorenom rezolucijom o svršetku Sirijskog građanskog rata. Američki dužnosnici su predvidjeli da takva rezolucija podrazumijeva odlazak sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada. Takav Obamin suzdržan pristup iritirao je operativce CIA-e koji su željeli snažniji pristup.
CIA je trenirala i opremila 10 000 pobunjenika u Jordanu i Turskoj u objektima kojima je rukovodila zajedno s jordanskom i turskom vladom. Tih 10 000 boraca dio je skupine snaga od oko 50 000 ili više boraca koji su dobili novac i oružje od CIA-e, Saudijske Arabije, Katara i Turske. Međutim, postavljena su stroga ograničenja na uvođenje "određenih klasa oružja" u rat (kao što su laki protuzračni sustavi MANPADs) zbog straha da će ih zaplijeniti teroristi - usprkos činjenici da su pobunjenici koje je podržavala CIA bili kritički provjeravani zbog mogućih veza s teroristima. Jednom prilikom u Jordanu se dogodilo da su jordanski obavještajni časnici ukrali zalihe oružja koje je CIA isporučila za trening i opremu sirijskih pobunjenika da bi zatim to oružje prodavali na crnom tržištu. Štoviše, u studenom 2016. jedan jordanski vojnik smrtno je upucao tri američka vojnika koji su trenirali sirijske pobunjenike u sklopu programa CIA-e.
Osim programa CIA postojali su i postoje drugi programi američkog angažmana. Nakon što je program američkog Ministarstva obrane o treniranju i opskrbi sirijskih pobunjenika vrijedan 500 milijuna $ (pokrenut 2014.) uspio do rujna 2015. proizvesti samo četiri ili pet aktivnih boraca (izjava koja je ismijavana od strane kongresmena), američka vojska krenula je u zračnu opskrbu pobunjeničkih grupa. Uskoro su izvještaji pokazali da se postrojbe naoružane do CIA-e i Pentagona bore jedne protiv drugih.
Assadova vladavina je bila u ozbiljnoj opasnosti da bude svrgnuta sve do početka ruske vojne intervencije u Siriji krajem rujna 2015. Do ljeta 2015. pobunjenici su bili na vratima Latakije na sjevernoj obali prijeteći Assadovoj obiteljskoj pokrajini i tamošnjim ruskim bazama. Pobunjenici su jurišali prema Damasku. Sirijska arapska vojska (SAA) bila je iscrpljena i na rubu poraza i od ISIL-ovaca i Slobodne sirijske vojske (FSA).
Ruska intervencija preokrenula je tijek rata, stvorivši podjelu unutar Obamine administracije između dužnosnika kao što su ravnatelj CIA-e John O. Brennan i ministar obrane Ashton Carter (zagovarali su udvostručenje programa) i protivnika uključujući šefa osoblja Bijele kuće Denisa McDonougha i državnog tajnika Johna Kerryja (prema njihovom mišljenju jači angažman CIA-e bi teško ostvario značajne rezultate, a da ne isprovocira asimetrični odgovor Rusije). U kontekstu opsade pobunjeničkih dijelova Aleppa od strane ruskog i sirijskog zrakoplovstva, 14. listopada 2016. Obami je prezentiran "Plan B" Nacionalnog sigurnosnog vijeća koji je predviđao "dostavu protuzračnih oružja montiranih na kamione koji bi mogli pomoći ustaničkim jedinicama ali bi terorističkim skupinama bilo teško da iste sakriju i koriste protiv civilnog zrakoplovstva". Obama je odbio da donese odluku po tom pitanju uzimajući u obzir perspektivu da će "deseci tisuća boraca podržanih od CIA-e tražiti pouzdanije saveznike, i da će Sjedinjene Države izgubiti prednost u odnosu na regionalne partnere koji su se do sada suzdržali od isporuke opasnijih oružja Assadovim protivnicima".
Nakon što je uslijedila ruska intervencija, vodeći američki dužnosnici počeli su naglašavati borbu protiv Islamske države kao prioritet važniji od borbe protiv Assada, ali podržavatelji CIA-inog programa bili su protiv su takvog obrazloženja jer su smatrali da ISIL ne može biti poražen sve dok se ne pojavi nova vlada koja će biti u stanju kontrolirati teritorij terorista u Raqqi i drugdje i da je FSA jedini čimbenik koji može ostvariti te ciljeve. Zagovornici CIA-inog angažmana ističu da je CIA uspjela u važnim aspektima misije: graditi umjerenu silu koja je sve do ruske intervencije predstavljala opasnu prijetnju Assadovom režimu. FSA je i nakon ruske kampanje bombardiranja ostala jedina sila koja se može aktivno suprotstavljati vladi u Damasku, produživati rat i dovesti do mirovnog rješenja povoljnog za SAD.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
