Početkom 1979. uoči sovjetske okupacije Afganistana, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Jimmyja Cartera, Zbigniew Brzezinski osmislio je plan prema kojemu CIA treba obučavati saudijske i druge islamske fundamentaliste koji su spremni na džihad sve kako bi se potkopao sovjetski utjecaj. Predsjednik je taj plan prihvatio i stavio na snagu što je rezultiralo Operacijom Ciklon u kojoj je CIA izdašno pomagala mudžahedine u borbi protiv Sovjeta u Afganistanu. No, tu se nije stalo. To je bio tek početak.
Glavni izvođač Brzezinskijeve strategije destabilizacije Bliskog istoka i Euroazije od 1979. nadalje bio je Graham E. Fuller koji je glasio za autoritet za Bliski istok i islamski fundamentalizam. Fuller je 1999. za trust mozgova RAND koji je povezan s Pentagonom napisao elaborat u kojem piše: "Politika usmjeravanja evolucije islamizma i potpora njegovoj borbi protiv naših neprijatelja sjajno je funkcionirala u Afganistanu protiv Rusa. Iste doktrine mogu se ponovno primijeniti za destabiliziranje onoga što je ostalo od ruske sile, a osobito za kontriranje kineskom utjecaju u srednjoj Aziji." Fullerov prijedlog 1990-ih se već naširoko primjenjivao. Amerikanci su obučavali, naoružavali islamiste u mnogo medresa i islamističkih škola na Bliskom istoku, Africi i srednjoj Aziji i slali ih na teren zajedno s brojnim propagandnim publikacijama. Mete Washingtona su bile Kina i Rusija koje su predstavljale najveću geopolitičku prijetnju Americi.
Odmah poslije raspada SSSR-a CIA je nastojala ostvariti svoju nazočnost na prostorima neovisnih srednjoazijskih republika. Tamo je slala mudžahedinske veterane koji su se kalili u afganistanskom ratu. Mudžahedini su slani u države poput Azerbajdžana i Rusije, točnije Čečeniju, kako bi destabiliziralo tamošnje vlasti za američke interese: blokirati naftovod koji je išao iz Azerbajdžana u Rusiju i pomoći čečenski secesionizam. Također su islamski fundamentalisti uz potporu CIA-e slani u Uzbekistan, Kirgistan, ali i pretežito muslimansku kinesku pokrajinu Xinjiang. Kina je postala posebna američka meta koji će zbog svoga fascinantnog rasta sve više zabrinjavati policy-makere u Washingtonu.
Kineskim političarima je postalo jasno da ih Amerikanci potkopavaju, ako ne ranije, onda 2009. kad su ujgurski ekstremni islamisti pokrenuli val zastrašujućih napada protiv Han Kineza u Xinjiangu uz podršku organizacija koje je financirala CIA. Ujgurska autonomna regija Xinjiang je strateška pokrajina u središtu energetski važnog dijela Kine jer se tamo nalaze raskrižja važnih energetskih cjevovoda prema Kazahstanu. Xinjiang graniči i s Rusijom, Indijom, Pakistanom, Afganistanom i Kirgistanom. Uz to, regija je četvrta u svijetu prema koncentraciji turkijskih muslimanskih naroda jer tamo živi 8 milijuna Ujgura, Kazaka i Kirgiza. Upravo iz tih razloga je Xinjiang postao meta CIA-e. Cilj je bio posijati ideje među lokalnim stanovništvom o novom osmanskom (turkijskom) kalifatu. Osim Xinjianga operativci CIA-e su ciljali i na Tursku i turkijsko i azersko stanovništvo Azerbajdžana, Irana, Uzbekistana, Kazahstana, Turkmenistana i Kirgistana.
Pobune u Urumqiju su se transformirale u smrtonosno nasilje 5. srpnja 2009. U pozadini prosvjeda i pobune nalazio se Svjetski ujgurski sabor (WUC) koji se sastojao od nekonvencionalnih prognanika u Washingtonu na čelu s bogatom političarkom Rebiyom Kadeer čiji je muž Sidiq Rouzi napustio Kinu i otišao u SAD raditi za američke državne radijske postaje Voice of America i Radio Free Asia (ne treba posebno isticati kako CIA ima velik utjecaj na sadržaj koji se emitira na tim postajama). Za WUC je radio i prognani Ujgur Erkin Alptekin koji je bio utemeljitelj i počasni predsjednik druge grupe, Organizacije nezastupljenih nacija i naroda (UNPO). Američka nevladina organizacija, Nacionalna zaklada za demokraciju (NED) koju financira američka vlada i koja je usklađena s CIA-om, sedam tjedana prije poziva Svjetskog ujgurskog sabora na prosvjede, održala je u američkoj prijestolnici konferenciju pod nazivom Istočni Turkestan: 60 godina pod kineskom komunističkom vlašću. Konferenciju je uz ostale financirala i Alptekinova organizacija. Sažeto, jasno je da su ujgurski emigranti bili pod paskom CIA-e.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
