Sjevernokorejski četvrti nuklearni test je iznenadan podsjetnik da Kim Jong Un želi stvoriti atomski arsenal pod svaku cijenu. Srećom, ostatak svijeta je u takvoj poziciji da mu je spreman pokazati kako je u krivu i kako Sjeverna Koreja neće moći stvoriti takvo smrtonosno oružje. Na djelu je dvostruka propaganda - jedna sjevernokorejska, a druga globalna.
Sjevernokorejska propaganda želi svom narodu i svijetu prikazati da je testirani produkt doista hidrogenska bomba, koja može eksplodirati tisućama puta snažnije od atomske bombe. Zapadni svijet upozorava da se ne radi o takvoj bombi, ali da je vojna spremnost potrebna da se suzbije bilo kakva mogućnost izrade takve bombe. Istina je nedokučiva, ali ne i manje opasnija. S obzirom da se radi o najmlađem, gotovo hermetički zatvorenom, dobro naoružanom i možda najmegalomanskijem diktatoru današnjice, sve može biti istina - i ništa
Kim je najavio prošlog mjeseca da su njegovi znanstvenici spremni za testiranje H-bombe. Kad je testiranje izvedeno, seizmološki izvještaji nisu registrirali ništa slično zemljotresu ili nuklearnoj eksploziji, iako je Sjeverna Koreja obznanila da je ona izvedena. U stvari, registrirano je samo 5,1 stupanj po Richterovoj ljestvici, što je podjednako prošlom nuklearnom ispitivanju u veljači 2013. Smatra se da je eksplozija jednaka sedam tisuća tona TNT-a, no to je samo polovica snage atomske bombe koja je bačena na Hirošimu na kraju Drugog svjetskog rata. Posljednjih mjeseci Kim je zatražio gospodarsku pomoć od Kine i Južne Koreje, te pokazao interes u smirivanju političkih napetosti. Rečeno mu je da mora prestati s nuklearnim programom. Ovo testiranje može biti odgovor na stav Pekinga i Seoula.
Ovakva tvrdoglavost Pjongjanga je začudna, s obzirom da je Sjeverna Koreja jedna od najsiromašnijih i najizoliranijih zemalja svijeta. Kina je jedini diplomatski saveznik Pjongjanga i izvor gotovo sve pomoći i trgovine. Mnogi građani Južne Koreje, uključujući trenutačnog konzervativnog predsjednika Park Geun-hyea žele ostvariti neku vrstu pristupa sjevernom susjedu, a možda i ponovno ujedinjenje dviju Koreja. Ali sjevernokorejski diktator, baš kao i njegov otac Kim Jong-il i njegov djed Kim Il-sung, jedina tri vladara ove zemlje od njezinog osnutka 1948. ovisi o izolaciji i opresiji kao putu ostvarivanja vlasti.
Sposobnost Sjedinjenih američkih država, Južne Koreje i Japana da mijenjaju ponašanje Sjeverne Koreje uvijek je bilo ograničeno s dva glavna čimbenika. Prvi je utjecaj Kine, glavne podrške Sjeverne Koreje i glavnog gospodarskog partnera Pjongjanga. Drugi je natjecanje između SAD-a i njegovih saveznika koji su međusobno barem u nategnutim odnosima.
Međutim, pod predsjednikom Xi Jinpingom, odnosi između Kine i Sjeverne Koreje su se gadno pogoršali. Kina se snažno protivi nuklearnom testiranju, koje izaziva velike probleme kineskoj diplomaciji. Nedavni povijesni sporazum Japana i Južne Koreje također mijenja stvari i postavlja temelj za bližu stratešku suradnju dviju zemalja. Stoga je postavljena mogućnost da bi se mogao dati snažan i produktivan odgovor posljednjoj sjevernokorejskoj provokaciji. Vijeće sigurnosti UN-a će gotovo sigurno izglasati nove sankcije Sjevernoj Koreji, što znači da će i Kina biti sklona takvom rješenju. Zanimljivo je da Sjeverna Koreja još nema sankcije jačine slične onima koje je UN nametnuo Iranu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
