Loš imidž i nedostatak popularnosti predsjednika Donalda Trumpa u Kaliforniji navelo je ponovno neke aktiviste 'Zlatne države' na promišljanje o secesiji od ostatka Sjedinjenih Država i zasnivanju samostalne i neovisne Kalifornije (tzv. Cal-exit). Stanovnici ove zapadnoameričke savezne države smatraju da ih ne veže ništa slično s ostatkom zemlje, posebno ne s brojnim saveznim državama koje leže između Los Angelesa s jedne strane i New Yorka s druge. Stoga su aktivisti Cal-exita već krenuli u skupljanje potpisa za referendum o statusu Kalifornije koji bi se mogao održati 2018. godine. Tako je pitanje o mogućnosti ovakvih inicijativa riješeno: sada će biti pitanje kako će građani Kalifornije glasovati.
Ovakvi scenariji se mogu činiti nezamislivi u Illionisu ili Nebraski, ali ne i u Kaliforniji, saveznoj državi koja je dva puta birala Arnolda Schwarzeneggera za guvernera. Politički neshvatljiv uzorak glasovanja ovdje čini lakšim česte izlaske na razne oblike izbora i referenduma, ali isti ti građani žive u iluziji svog blagostanja. Kalifornija se često zanosi idejom uspoređivanja s New Yorkom koji je gospodarski i kulturno prostor sam za sebe. Baš kao i London unutar priče o Brexitu, New York bi se mogao hipotetski odcijepiti od Sjedinjenih Država i nastaviti živjeti kao država-polis, poput Singapura ili Hong Konga. U Kaliforniji misle da je isto moguće za njih te da ne trebaju nikoga. Ta masivna samouvjerenost donekle ima pokrića s obzirom na blagodati geografskog položaja, broja stanovnika, jačine gospodarstva i strateški vrlo važne tihooceanske obale. Poljoprivreda Kalifornije može biti samodostatna, pa je život ovdje lagodan. Po mnogočemu je 'Zlatna država' danas zlatnija nego u vrijeme zlatne groznice po čemu je Kalifornija i zaradila svoj nadimak.
Uz sve to, u Kaliforniji ne vole Trumpa. Zaista ga ne vole. Država ima veliko latinoameričko stanovništvo koje osobito zamjera američkom predsjedniku retoriku izgradnje zida s Meksikom. Čak 38,8 posto Kalifornije čine Latinoamerikanci. Zapravo, 60 posto cjelokupnog stanovništva su pripadnici neke manjine. U posljednjih 25 godina stanovništvo američkog i europskog porijekla je u stalnom opadanju, a latinoameričko i azijsko stanovništvo u stalnom usponu. Predviđa se da će Latinoamerikanci narasti na 49 posto stanovništva do 2060. ponajviše zbog nataliteta, a manje zbog imigracije. Zapravo, njihova je migracija u padu, te se u Kaliforniju najviše useljavaju Kinezi, Indijci i Filipinci. Tako bi neovisna Kalifornija mogla postati zemljom u kojoj će doista postojati dva ravnopravna službena jezika, engleski i španjolski, a utjecaj Latinoamerikanaca će se znatno povećati. Njihova je ironija što će protivljenje protiv jačanja granice s Meksikom završiti u stvaranju nove granice prema Sjedinjenim Državama.
Među brojnim problemima Cal-exita jest i taj što bi se Kalifornija mogla unutar sebe podijeliti. O tome se priča već duže vrijeme, pa postoje planovi da se država podijeli na pola, kao što se nekoć velika država Virginia podijelila na Virginiju i Zapadnu Virginiju. Dapače, razmišlja se i o podjeli Kalifornije na šest dijelova, što je bila inicijativa koja je pala u vodu 2016. tijekom izbora u Kaliforniji. Predložene nove savezne države bile bi Jefferson, Sjeverna Kalifornija, Silikonska dolina, Srednja Kalifornija, Zapadna Kalifornija i Južna Kalifornija. Ideja je to poduzetnika Tima Drapera koji je potrošio pet milijuna dolara na ovakvu inicijativu. Njegov prijedlog je tumačen prevelikom površinom države kojom se ne može kvalitetno upravljati, pa je stoga htio podijeliti Kaliforniju na šest manjih i učinkovitih saveznih jedinica. Oporba je tvrdila da se radi o suludom trošenju novca i resursa, kao i povećavanju političke elite i u tom argumentiranju pobijedila. No, kad bi se Kalifornija odcijepila, postojao bi u pojedinim područjima poriv za proglašenjem barem velike autonomije. Osobito se to odnosi na Silikonsku dolinu, gdje bi se proglašenjem off shore zone ili države poput Andore ili Lihtenštajna stvorio prostor izbjegavanja međunarodnog prava i plaćanja poreza. Podjednake želje bi mogli iskazati multimilijunaši u Bay Area. Naposljetku, velik dio građana bi htio ostati u Sjedinjenim Državama, možda i cijeli gradovi.
Stanovnici neovisne Kalifornije mogli bi se naći u sasvim drugim državnim pravilima. Ako je suditi prema odlukama koje savezna država donosi u posljednje vrijeme, nova Kalifornija bi mogla odbaciti klasične liberalne vrijednosti u ime modernog progresivizma. Kontrola proizvodnje i konzumacije bila bi podjednaka onoj u Europskoj uniji, ali istovremeno bi se priklonilo dekriminalizaciji lakih pa i ponekih teških droga. U novoj Kaliforniji bi se mnogi mogli suočiti s drastičnim smanjivanjem slobode govora, vjeroispovijesti pa čak i medija, ponajprije zbog potrebe konsolidacije nove države. U suprotnom bi Prvi amandman dopustio niz istraga i sudskih parnica jer Kalifornija ima daleko najviše odvjetnika u cijeloj Americi, pa su suđenja najlukrativniji oblik poslovanja u ovoj državi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
