Loš imidž i nedostatak popularnosti predsjednika Donalda Trumpa u Kaliforniji navelo je ponovno neke aktiviste 'Zlatne države' na promišljanje o secesiji od ostatka Sjedinjenih Država i zasnivanju samostalne i neovisne Kalifornije (tzv. Cal-exit). Stanovnici ove zapadnoameričke savezne države smatraju da ih ne veže ništa slično s ostatkom zemlje, posebno ne s brojnim saveznim državama koje leže između Los Angelesa s jedne strane i New Yorka s druge. Stoga su aktivisti Cal-exita već krenuli u skupljanje potpisa za referendum o statusu Kalifornije koji bi se mogao održati 2018. godine. Tako je pitanje o mogućnosti ovakvih inicijativa riješeno: sada će biti pitanje kako će građani Kalifornije glasovati.
Ovakvi scenariji se mogu činiti nezamislivi u Illionisu ili Nebraski, ali ne i u Kaliforniji, saveznoj državi koja je dva puta birala Arnolda Schwarzeneggera za guvernera. Politički neshvatljiv uzorak glasovanja ovdje čini lakšim česte izlaske na razne oblike izbora i referenduma, ali isti ti građani žive u iluziji svog blagostanja. Kalifornija se često zanosi idejom uspoređivanja s New Yorkom koji je gospodarski i kulturno prostor sam za sebe. Baš kao i London unutar priče o Brexitu, New York bi se mogao hipotetski odcijepiti od Sjedinjenih Država i nastaviti živjeti kao država-polis, poput Singapura ili Hong Konga. U Kaliforniji misle da je isto moguće za njih te da ne trebaju nikoga. Ta masivna samouvjerenost donekle ima pokrića s obzirom na blagodati geografskog položaja, broja stanovnika, jačine gospodarstva i strateški vrlo važne tihooceanske obale. Poljoprivreda Kalifornije može biti samodostatna, pa je život ovdje lagodan. Po mnogočemu je 'Zlatna država' danas zlatnija nego u vrijeme zlatne groznice po čemu je Kalifornija i zaradila svoj nadimak.
Uz sve to, u Kaliforniji ne vole Trumpa. Zaista ga ne vole. Država ima veliko latinoameričko stanovništvo koje osobito zamjera američkom predsjedniku retoriku izgradnje zida s Meksikom. Čak 38,8 posto Kalifornije čine Latinoamerikanci. Zapravo, 60 posto cjelokupnog stanovništva su pripadnici neke manjine. U posljednjih 25 godina stanovništvo američkog i europskog porijekla je u stalnom opadanju, a latinoameričko i azijsko stanovništvo u stalnom usponu. Predviđa se da će Latinoamerikanci narasti na 49 posto stanovništva do 2060. ponajviše zbog nataliteta, a manje zbog imigracije. Zapravo, njihova je migracija u padu, te se u Kaliforniju najviše useljavaju Kinezi, Indijci i Filipinci. Tako bi neovisna Kalifornija mogla postati zemljom u kojoj će doista postojati dva ravnopravna službena jezika, engleski i španjolski, a utjecaj Latinoamerikanaca će se znatno povećati. Njihova je ironija što će protivljenje protiv jačanja granice s Meksikom završiti u stvaranju nove granice prema Sjedinjenim Državama.
...
Ovakvi scenariji se mogu činiti nezamislivi u Illionisu ili Nebraski, ali ne i u Kaliforniji, saveznoj državi koja je dva puta birala Arnolda Schwarzeneggera za guvernera. Politički neshvatljiv uzorak glasovanja ovdje čini lakšim česte izlaske na razne oblike izbora i referenduma, ali isti ti građani žive u iluziji svog blagostanja. Kalifornija se često zanosi idejom uspoređivanja s New Yorkom koji je gospodarski i kulturno prostor sam za sebe. Baš kao i London unutar priče o Brexitu, New York bi se mogao hipotetski odcijepiti od Sjedinjenih Država i nastaviti živjeti kao država-polis, poput Singapura ili Hong Konga. U Kaliforniji misle da je isto moguće za njih te da ne trebaju nikoga. Ta masivna samouvjerenost donekle ima pokrića s obzirom na blagodati geografskog položaja, broja stanovnika, jačine gospodarstva i strateški vrlo važne tihooceanske obale. Poljoprivreda Kalifornije može biti samodostatna, pa je život ovdje lagodan. Po mnogočemu je 'Zlatna država' danas zlatnija nego u vrijeme zlatne groznice po čemu je Kalifornija i zaradila svoj nadimak.
Uz sve to, u Kaliforniji ne vole Trumpa. Zaista ga ne vole. Država ima veliko latinoameričko stanovništvo koje osobito zamjera američkom predsjedniku retoriku izgradnje zida s Meksikom. Čak 38,8 posto Kalifornije čine Latinoamerikanci. Zapravo, 60 posto cjelokupnog stanovništva su pripadnici neke manjine. U posljednjih 25 godina stanovništvo američkog i europskog porijekla je u stalnom opadanju, a latinoameričko i azijsko stanovništvo u stalnom usponu. Predviđa se da će Latinoamerikanci narasti na 49 posto stanovništva do 2060. ponajviše zbog nataliteta, a manje zbog imigracije. Zapravo, njihova je migracija u padu, te se u Kaliforniju najviše useljavaju Kinezi, Indijci i Filipinci. Tako bi neovisna Kalifornija mogla postati zemljom u kojoj će doista postojati dva ravnopravna službena jezika, engleski i španjolski, a utjecaj Latinoamerikanaca će se znatno povećati. Njihova je ironija što će protivljenje protiv jačanja granice s Meksikom završiti u stvaranju nove granice prema Sjedinjenim Državama.
...
