Da je na prostoru Zapada već duže vremena na snazi anti-ruska kampanja nije nikakva tajna i to je nešto što se ne može osporiti, vjerovali u nužnost takve kampanje ili ne. Dakako, oni koji vjeruju da je anti-ruska kampanja nužna reći će kako je to ključni element u zaustavljanju tzv. "ruske agresije" koja se, navodno, manifestirala na poluotoku Krimu 2014. Ulaziti još jednom u detalje te priče nema smisla, dovoljno je reći kako su mišljenja oko aneksije, pripojenja ili pak povratka Krima, podijeljena.
Klasična agresija se svakako nije desila - za one koji žele znati što je klasična agresija/invazija mogu svoju pažnju usmjeriti prema sjevernoj Siriji i regiji Afrin u kojoj upravo ratuje turska vojska, a prema izvorima s terena i bombardira civilne ciljeve.
S druge strane postoji Sporazum iz Budimpešte potpisan 1994. kojime se Rusija, između ostalih, obvezala poštivati i čuvati ukrajinski teritorijalni suverenitet i integritet. Kao što se nitko ne bi trebao dvoumiti oko toga je li danas na Zapadu na snazi anti-ruska kampanja, tako isto nema smisla diskutirati je li ovaj sporazum prekršen od strane Rusije - naravno da je.
No, kampanja kojoj svjedočimo daleko je veća od bilo kakvog realnog kažnjavanja Rusije za taj čin. Nadalje, kampanja počiva na nekoliko ideja - prva je ta da će Rusija svakog trena krenuti u osvajački pohod istočne Europe (ako ne i šire), a druga je da Rusija ne žudi samo za teritorijalnom ekspanzijom već zbog nekog razloga želi potkopati i uništiti cijeli Zapadni demokratski sistem aktivno se uplićući u strane predsjedničke i parlamentarne izbore.
Ono što se pak stvarno krije iza ove kampanje je višestrani pokušaj nanošenja štete Rusiji u trenutku kada se ona, još jednom, počela postavljati kao rival SAD-u, naročito u svijetu geopolitike.
Jedan od glavnih ciljeva te kampanje, koja se oslanja u potpunosti na medijsku volju da je prenose čim šire, je nanijeti Rusiji ekonomsku štetu vodeći se pretpostavkom da nećete željeti trgovati s nekime tko je na takom lošem glasu.
Dakako, potpuno izolirati Rusiju trgovinski je nemoguće jer, kao prvo, Europa bi se smrzla bez njihovog plina. Nadalje, oni koji od trgovanja s Rusijom ostvaruju profit neće tek tako okrenuti leđa, što god da se desilo na Krimu. Za njih su tu pak ekonomske sankcije, izglasane u Washingtonu i Bruxellesu, koje imaju za cilj "fizički" spriječiti suradnju s Rusijom, barem na određenim područjima.
Iako su pojedine na to pristale nevoljko, sve EU članice moraju se pridržavati nametnutih sankcija. Očekivano, one koje pritom najviše gube postaju sada sve glasnije u zahtijevanju ukidanja istih - jedan od primjera je Njemačka, barem dio njemačke poslovne klase, no ta tiha pobuna neće voditi nigdje dok je za kormilom kancelarka Merkel.
U isto vrijeme od ne-EU američkih savez...
Klasična agresija se svakako nije desila - za one koji žele znati što je klasična agresija/invazija mogu svoju pažnju usmjeriti prema sjevernoj Siriji i regiji Afrin u kojoj upravo ratuje turska vojska, a prema izvorima s terena i bombardira civilne ciljeve.
S druge strane postoji Sporazum iz Budimpešte potpisan 1994. kojime se Rusija, između ostalih, obvezala poštivati i čuvati ukrajinski teritorijalni suverenitet i integritet. Kao što se nitko ne bi trebao dvoumiti oko toga je li danas na Zapadu na snazi anti-ruska kampanja, tako isto nema smisla diskutirati je li ovaj sporazum prekršen od strane Rusije - naravno da je.
No, kampanja kojoj svjedočimo daleko je veća od bilo kakvog realnog kažnjavanja Rusije za taj čin. Nadalje, kampanja počiva na nekoliko ideja - prva je ta da će Rusija svakog trena krenuti u osvajački pohod istočne Europe (ako ne i šire), a druga je da Rusija ne žudi samo za teritorijalnom ekspanzijom već zbog nekog razloga želi potkopati i uništiti cijeli Zapadni demokratski sistem aktivno se uplićući u strane predsjedničke i parlamentarne izbore.
Ono što se pak stvarno krije iza ove kampanje je višestrani pokušaj nanošenja štete Rusiji u trenutku kada se ona, još jednom, počela postavljati kao rival SAD-u, naročito u svijetu geopolitike.
Jedan od glavnih ciljeva te kampanje, koja se oslanja u potpunosti na medijsku volju da je prenose čim šire, je nanijeti Rusiji ekonomsku štetu vodeći se pretpostavkom da nećete željeti trgovati s nekime tko je na takom lošem glasu.
Dakako, potpuno izolirati Rusiju trgovinski je nemoguće jer, kao prvo, Europa bi se smrzla bez njihovog plina. Nadalje, oni koji od trgovanja s Rusijom ostvaruju profit neće tek tako okrenuti leđa, što god da se desilo na Krimu. Za njih su tu pak ekonomske sankcije, izglasane u Washingtonu i Bruxellesu, koje imaju za cilj "fizički" spriječiti suradnju s Rusijom, barem na određenim područjima.
Iako su pojedine na to pristale nevoljko, sve EU članice moraju se pridržavati nametnutih sankcija. Očekivano, one koje pritom najviše gube postaju sada sve glasnije u zahtijevanju ukidanja istih - jedan od primjera je Njemačka, barem dio njemačke poslovne klase, no ta tiha pobuna neće voditi nigdje dok je za kormilom kancelarka Merkel.
U isto vrijeme od ne-EU američkih savez...
