Kurdske YPG snage noćas i jutros su pokrenule veliki napad na sirijsku vojsku koji ima za cilj preuzeti kontrolu dijelova grada Hasake, na sjeveroistoku Sirije, koji se nalaze pod kontrolom vladinih snaga. Napad je pokrenut nakon što su pozvali sirijske vladine snage da se predaju. Informaciju su potvrdili i kurdski dužnosnici i lokalni stanovnici, prenosi Reuters.
Navodi se kako su kurdske snage pokrenule ofenzivu nedugo nakon ponoći, a prvi cilj im je zauzimanje jugoistočne gradske četvrti Nashwa. Napad je pokrenut nakon što su zauzeli gradsku četvrt Ghwairan - jedinu arapsku gradsku četvrt koja se još nalazila pod kontrolom vladinih snaga.
Grad Hasaka na karti Sirije:
Ovo je daleko najveća eskalacija sukoba između sirijske vojske i kurdskih boraca od početka rata u Siriji.
Sirijski državni mediji prenose kako su YPG snage prekršile primirje te kako su sigurnosne snage povezane s njima, snage poznate pod imenom Asayish, zapalile vladine zgrade u gradu Hasaka.
Iz YPG-a pak tvrde da nikakvo primirje nije ni bilo na snazi. Počeli su izbacivati letke te s velikih razglasa pozivati vojsku i pripadnike pro-vladinih snaga da se predaju ili će biti ubijeni. "Svih elementima režima i njihovim militantima koji su opkoljeni u gradu i koji su meta naših jedinica - bitka je već odlučena i mi nećemo odustati... Pozivamo vas da položite oružje ili da se smatrate mrtvima", poručili su kurdski borci putem razglasa.
Kurdski borci u Hasaki Tisuće civila bježe iz grada, a u gradu su živjele razne etničke skupine, uključujući i kršćane.
Analiza i povijesni kontekst:
Ova situacija ne samo da je ozbiljna eskalacija, ovo je vrlo vjerojatno početak još jednog rata unutar rata.
Sukob između sirijskih Kurda i sirijske vojske je nešto što se prognozira već neko vrijeme i svima je jasno koliko bi to bio tragičan sukob po cijelu Siriju.
Od 2011. naovamo Sirija je žrtva stalnih eskalacija u trenucima kada se koncept mira počinje nazirati na horizontu. Rat je mogao biti okončan prije još nekoliko godina, ali tada su Zapadne sile snažno blokirale bilo kakvu ideju pomirenja te su krenuli s masovnim naoružavanjem militanata. Nekoliko godina kasnije, kada su se dvije strane već iscrpile, benzin na vatru stigao je u obliku ISIL-a, a sada kada i ISIL već posustaje i kada se njihovi genocidni pohodi raspadaju, pokreće se još jedan veliki sukob.
Ono što je, dakako, najtragičnije kod ovog sukoba je činjenica da su svi prethodni bili neizbježni, ali ovog se itekako moglo izbjeći.
Što se sve događalo između Damaska i sirijskih Kurda od početka rata, možda nikad nećemo niti znati. No, taj odnos traje znatno duže i nikada nije bio vrlo dobar.
Kratka povijest Kurda na ovom prostoru
Kurdi su manjina u Siriji, ima ih između 10% i 15%, oko 1,5 do 2,5 milijuna. Kurdi žive na ovom prostoru još od prije križarskih pohoda u 11. stoljeću.
U 12. stoljeću Kurdi, zajedno s brojnim drugim muslimanima, kreću sa Saladinom - jednim od najvećih vojskovođa u povijesti - u osvajanje Bliskog istoka i uspostavljanje Ajubidi dinastije koja je vladala iz Damaska. Saladin je bio etnički Kurd iz Tikrita, na prostoru današnjeg Iraka.
Za vrijeme Otomanskog carstva naseljavaju (ali su i deportirani na) prostor između današnje Turske i Sirije, gdje su i danas većinsko stanovništvo.
Prostori koje danas naseljavaju Kurdi Nakon Prvog svjetskog rata savezničke snage, pošto su porazile Otomansko carstvo, obećale su Kurdima - sporazumom iz Sevresa (predgrađe Pariza) 1920. - kako će njihovi prostori, uključujući one u današnjoj Turskoj i Siriji, dobiti autonomiju, ali ne samo to - već i izbor da u roku od godine dana proglasile potpunu nezavisnost.
Dakle, kurdska država bila je Kurdima na dohvat ruku, no, tada se desio građanski rat u Turskoj u kojem su pobijedili Kemalisti te su osnovali Tursku Republiku. Što se desilo sa sporazumom iz Sevresa i obećanjem da će Kurdi u roku od godine dana dobiti svoj priželjkivani Kurdistan? Ništa - Kemalisti su ponovno ispregovarali sporazum, ovog puta u švicarskom gradu Lausanne 1923., a u njemu se niti jednom riječju više ne spominje kurdska država. Veliki dio Otomanskog Kurdistana pritom je dat Turskoj, a ostatak kurdskih teritorija pripao je novo uspostavljenim imperijalističkim tvorevinama - Francuskom mandatu nad Sirijom i Britanskom mandatu nad Irakom.
Kurdski vojnici u Otomanskom carstvu, fotografija datira negdje između 19. i 20. stoljeća Kurdi su se donekle ponadali da bi stvari po njih mogle krenuti na bolje nakon što se Sirija otarasila francuske vlasti 1945., no nezavisna Sirija nije im bila naklonjena. Vlast je od početka bila autoritarna, a kurdski lideri kasnije su progonjeni i zatvarani. Da stvar po Kurde bude još i gora, Sirija - nakon propalog pokušaja unije s Egiptom - sebe proglašava "Arapskom Republikom". Drugim riječima, iz samog naziva države je jasno koja etnička skupina ima dominaciju.
Dakako, sirijske vlasti znale su kako će s Kurdima, prije ili kasnije, biti problema, pa su stoga 70-ih godina pokrenuli preseljavanje arapskih beduina na prostor uz tursku granicu, odnosno prostor gdje su živjeli Kurdi. Tada se počelo i s mijenjanjem imena kurdskih gradova i naselja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
