Terorizam je primitivna metoda sukoba koja je preživjela kroz stoljeća da bi procvjetala u modernom svijetu informatike i znanosti. Terorističke metode idu u korak s vremenom i prilagođavaju se suvremenim promjenama. Danas je terorizam ogroman problem suvremenog svijeta, zapadne civilizacije a osobito Europe koja je najviše pogođena valom terorističkih napada u posljednjih petnaestak godina. Teroristički napadi od 11. rujna 2001. transformirali su svijet pa su tako napadi terorista postali svakodnevica u velikim gradovima Zapada. Premda su uvedene i pooštrene mjere protiv terorizma on usprkos povremenim stagnacijama ne prestaje te iz godine u godinu kontinuitet napada postaje sve veći i nazočniji.
Posljednjih godina veliki europski gradovi poput Pariza, Berlina, Londona, Madrida, Barcelone i drugih su postali stalne mete terorista. Nekad je broj ubijenih veći a nekad manji ali napadi su tu i ne prestaju. Stoga su neki političari i analitičari ustvrdili da će se Europljani morati naviknuti na život s terorizmom. Hoće li se to uistinu dogoditi? Odgovor na to pitanje treba potražiti u budućnosti odnosno predviđanjima kako bi terorističke mreže i teroristi mogli operirati u vremenima koja su ispred nas.
U godinama koje dolaze teroristi će napadati što je moguće više "mekih" meta s maksimalnom simbolikom poput Elizejskih poljana ili živopisne šetnice Ramble u Barceloni. Općenito, to su glavne gradske ulice i trgovi, parkovi, svetišta ili mjesta drugog posebnog značenja. Međutim, ako su takva prvoklasna mjesta zaštićena, poput Trga svetog Petra u Rimu, teroristi mogu ubiti desetke ljudi u obližnjoj nezaštićenoj ulici i dolazi se do istog simboličnog učinka kao da je napadnut Vatikan.
O takvim napadima, poput nedavnog napada nožem u središtu Pariza, koji se nazivaju "niskobudžetnim terorizmom", džihadističke mreže razmišljaju i zagovaraju ih već duže vrijeme. Al-Kaida ih je u svojoj propagandi spominjala još 2005. godine. Oni nisu atraktivni kao napad od 11. rujna ili napad na pariško kazalište Bataclan, ali su efikasni. Riječ je o strategiji, poznatoj kao "tisuću pukotina", kojoj je cilj postupno iscrpiti neprijateljevu mogućnost frontalnog sukoba, dostupna je svima, spavačima ili ubačenim agentima, ratnicima koji se vraćaju iz Sirije i Iraka, samoradikaliziranim simpatizerima ili jednostavno mentalnim bolesnicima kojima takva klima može biti okidač za akciju.
Tzv. Islamska država i druge slične organizacije upućuju svoje pripadnike da žive normalno i kada im se ukaže prilika da iskoriste što god imali pri ruci, automobil, nož, čak i kamen da otpočnu i provedu napad. Takva "spontanost" i "nonšalantnost" znatno povećava mogućnost teroristima da napadnu, ne treba im nikakva obuka, planiranje, logistička potpora, nema troškova a ciljevi su im blizu. Takva najlakša strategija je najučinkovitija. S terorističkog gledišta, odnos uloženog i isplativog ne može biti bolji. Upravo takvi će biti mnogi napadi u budućnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.