Već više od sedamdeset godina međunarodni odnosi su znatno oblikovani odnosima dvije najmoćnije svjetske sile. Veze Amerike i Rusije uvijek su bile nešto posebno uz dužno uvažavanje velikim silama poput Njemačke, Velike Britanije, Kine, Indije. Susreti i dogovori Rusa i Amerikanaca bili su prožeti međusobnim uvažavanjem, divljenjem ali i intrigantnom zagonetnošću. Njihove veze bile su obilježene najčešće rivalstvom i napetostima ali bilo je i razdoblja suradnje. Odnosi Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije presudno utječu na svjetska politička zbivanja već desetljećima a izgleda da će se taj trend nastaviti i u vremenima koja su ispred nas. Budući da su trenutno američko-ruski odnosi na iznimno niskoj razini, logično je zapitati se što donosi budućnost? Trebamo li se plašiti izbijanja razornih konflikata i Trećeg svjetskog rata ili možemo odahnuti jer situacija ipak nije tako ozbiljna?
Premda bilateralni odnosi postoje već stoljećima, moderno doba odnosa započelo je 1941. U Drugom svjetskom ratu Washington i Moskva bili su bliski saveznici zahvaljujući prijetnji nacifašizma koji je opasno prijetio i jednima i drugima. Posebno su bili srdačni odnosi Roosevelta i Staljina - npr. američki predsjednik divio se kako sovjetski diktator puši lulu.
Nakon uništenja smrtne prijetnje, od 1945. do 1991. trajao je Hladni rat. Kao dvije jedine preostale supersile, Amerika i Rusija natjecale su se nametnuti svoje političko-društveno uređenje što većem dijelu svijetu. Nuklearna i svemirska utrka promijenile su i uvele svijet u znanstveno doba. Ipak razdoblja detanta pokazivala su da "obostrano zajamčeno uništenje" traži suradnju. "Oni koji se sjećaju hladnoratovske kulture Washingtona će se sjetiti šokantnih reakcija na Reaganovu intervenciju. Ljudi zainteresirani u vanjsku politiku bijahu zaprepašteni kad se 1985. on osobno susreo, sam bez ijednog strateškog mislioca za svojim laktom - sa sovjetskim komunističkim gospodarom Gorbačovom", izjavio je Russell Baker.
Raspadom SSSR-a, Amerika je trijumfirala i činilo se da Pax Americana nema alternativu. Tako je bilo devedesetih ali već nakon 11. rujna 2001. vidjelo se da tako više neće ići. Dok je prvih 10-12 godina novog Milenija više dominirala suradnja nego sukobi, to se počelo mijenjati Arapskim proljećem a ukrajinska kriza je 2014. odvela američko-ruske odnose na hladnoratovske grane. Oporavak i širenje ruske moći osujetilo je američku globalnu moć uz neizostavno uzdizanje Kine. Već tri godine kriza sve dublje i dublje karakterizira bilateralne odnose. Donald Trump je nedavno izjavio da su odnosi s Rusijom na rekordnom niskim razinama, a Vladimir Putin da je američka vanjska politika uvijek ista bez obzira tko bio predsjednik. Oboje je zapravo točno. Pitanje je što će se događati dalje.
Postoji poznata izreka da je prošlost nepromjenjiva ali da se budućnost može mijenjati. Francuski filozof Maurice Blondel je izjavio da se "budućnost ne može predviđati nego se treba stvarati". Na čvrstim osnovama može se zaključiti da će se američko-ruski odnosi u budućnosti kretati između detanta, tj.vremena zatopljenja odnosa i sukoba. Zatopljenje odnosa bi se moglo odvijati ako Amerika odustane od izvoza demokracije i širenja NATO-a te od političkih i vojnih intervencija diljem svijeta, ali i zbog drugih pitanja u zajedničkom interesu. Zahlađenje odnosa bi se moglo događati zbog jednostranog pokušaja širenja utjecaja jedne ili druge sile i bilo kakvih nasilnih pokušaja izmjene geopolitičkih odnosa. Dobri ili loši odnosi će se temeljiti na nekoliko glavnih polja: NATO savez, Ukrajina, Kina, Sirija i Bliski istok, međunarodni terorizam, kontrola nuklearnog naoružanja i uzdizanje novih sila.
Očito je NATO savez glavna prepreka mirnoj koegzistenciji. Raspadom SSSR-a raspao se i Varšavski pakt, dok se NATO nije reformirao ni ukinuo već je dapače započeo novu ekspanziju kao zaštitni štit protiv eventualne ruske prijetnje u budućnosti (neki bi rekli kao mač koji bi trebao sasjeći Rusiju u budućnosti ako ne bude igrala po pravilima Zapada). Premda je bilo inicijativa da se i Rusija integrira u NATO one su sve propale. Ako bi Rusija ušla u NATO to bi označilo NATO vojnom inačicom Vijeća sigurnosti UN-a. NATO bi se reformirao pa bi Rusija postala ravnopravan partner s SAD-om i drugim velikim silama. Budući da je uvijek u NATO-u SAD imao hegemoniju, to nije moguće. Nije ni moguće da će uskoro policymakeri u Washingtonu odustati od saveza. Najbolje rješenje za rusko-američke odnose bi bilo da se NATO ne širi dalje na istok i da odbaci antirusku retoriku. U pakt ne bi ulazile Ukrajina, Gruzija, Švedska i Finska. Međutim, čak i ako bi se to dogodilo, samo postojanje NATO-a uvijek će biti kamen spoticanja između Moskve i Washingtona.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
