Reći da je situacija na Bliskom istoku "napeta" bilo bi suvišno - reći da nije napeta, to bi bila vijest od značaja. No, napeta jest, ali na jednoj drugačijoj razini, odnosno jednim drugačijim intenzitetom, a uzrok tome je Saudijska Arabija.
Saudijska Arabija je i do sada igrala važnu ulogu u gotovo svim regionalnim zbivanjima, ali je kraljevina do sada to radila poprilično iza kulisa - pa čak i onda kada se znalo, primjerice, koje militantne skupine u Siriji odgovaraju njoj. Znali su to oni koji se bave ovim pitanjima, za ostatak svijeta Saudijska Arabija je tek ultra-konzervativna monarhija u kojoj žene ne mogu voziti (nešto što se tek nedavno promijenilo, no, to su možda i zadnje pozitivne vijesti koje stižu iz ove zemlje).
Saudijska Arabija, kao vjerojatno najutjecajnija zemlja u islamskom svijetu, sunitskom ogranku, vukla je konce bez previše pompe, radeći u isto vrijeme na drastičnom jačanju svoje vojne obrane (ili pak ofenzivnih kapaciteta?). To se poprilično promijenilo kada je odlučila početkom 2015. ući u direktan rat protiv Jemena, odnosno pobunjeničke vlasti koja je svrgnula njima lojalnog predsjednika Hadija Mansoura.
To nije bilo tipično za Saudijsku Arabiju - ako bi ona željela nešto riješiti vojno onda se očekivalo da će to za nju riješiti netko drugi, točnije SAD. Zašto ovog puta nije bilo tako? Zato jer su se, očito, i čvrsti odnosi između Rijada i Washingtona poremetili. Saudijske vlasti jednostavno nisu mogle računati na Obaminu administraciju da za njih rješava "problem" u Jemenu.
Uvjereni su kako iza Houthi šijitskih pobunjenika u Jemenu stoji njihov najveći rival i neprijatelj, Iran, ali trenutak jednostavno nije bio pogodan za očekivanje američke pomoći. Obama je upravo isposlovao nuklearni sporazum s Iranom i u trenutku činilo se kako će svakog dana ponovno biti otvorena američka ambasada u Teheranu. To se ipak nije dogodilo, a Saudijska Arabija odlučila je Jemen napasti sama. To su čak učinili na način da nisu prethodno obavijestili SAD o pokretanju napada, što je bila itekako značajna politička poruka Washingtonu.
Saudijska Arabija koja djeluju iza kulisa i u javnosti žestoku retoriku prosipaju samo njeni utjecajni klerici, ali ne i službene vlasti, postojala je prije 2015., no taj period je završen i izgleda kako je završen u trenutku kada je konkretnu vlast u rukama osjetio tadašnji ministar obrane, a danas i prijestolonasljednik, mladi princ Salman.
SAD je, dakako, u duhu savezničkih odnosa, dao Saudijskoj Arabiji političku potporu za agresiju na Jemen, obećavajući im prodati još oružja, dajući im obavještajnu asistenciju, ali to je otprilike to. Dakako, američki dronovi operiraju i ubijaju po Jemenu, nešto što je postalo prepoznatljivo za Obaminu administraciju, ali mete su primarno teroristi iz skupine Al-Qaeda na Arapskom poluotoku (stručnjaci smatraju da je ovo jedan od najopasnijih ogranaka mreže pod nazivom Al-Qaeda).
Promjena politike napadom na Jemen bio je u neku ruku i testni period za Saudijsku Arabiju, period koji i dalje traje. Naučili su podosta, između ostalog i to da mogu uvesti potpunu blokadu jedne zemlje zbog čega su upravo u ovom trenutku ugroženi životi milijuna ljudi te da će zbog toga dobiti samo eventualno poneku verbalnu kritiku, ako i to (generalni tajnik UN-a, Antonio Guterres, poručio je ovog tjedna kako je saudijski rat u Jemenu "glup" - koje li kritike, nešto u stilu "napadajte ako baš morate, ali to vam je glupo")
Lekcije su naučene i sada Saudijska Arabija kreće dalje - u gotovo istom trenutku pokrenuli su veliki diplomatski napad protiv Libanona i Irana, nešto što nije bilo specifično za prethodnu politiku kraljevine, ali za ovu očito jest. Iz Rijada su poručili kako su im i Iran i Libanon "objavili rat" i to sve zbog potpore za Hezbollah u Libanonu.
Ako situaciju na Bliskom istoku promatramo kao epizode u sklopu sukoba između dvije sile, Irana i Saudijske Arabije, onda je Iran svakako "u vodstvo". To vodstvo, odnosno utjecaj, poprilično bi se uzdrmao da je prošao plan za Siriju. U Siriji je na vlast trebala doći pro-saudijska i radikalno anti-iranska politika koji bi smijenila dugogodišnju pro-iransku koju predvodi Assad, danas mlađi, jučer stariji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
