Kasnih 70-ih godina SAD se nalazio u poprilično nezgodnoj ekonomskoj situaciji - inflacija je bila tvrdoglavo visoka, ali i stope nezaposlenosti. Americi je očajno trebao novi recept za snažan rast i počela je potraga za njim.
U isto vrijeme Kina je upravo izlazila iz perioda Kulturalne revolucije - bio je to itekako turbulentan period za Kinu koji je trajao od 1966. do 1976. Naime, vođa kineske komunističke partije, Mao Ce-tung, pokrenuo je sredinom 60-ih veliki projekt koji je imao za cilj sačuvati "istinsku komunističku ideologiju" na način da je trebalo odstraniti sve ostatke kapitalizma i tradicionalnih elemenata iz kineskog društva.
Mnogi se slažu kako je to zapravo bio brutalan eksperiment u kojem je u konačnici živote izgubilo više stotina tisuća ljudi (neki smatraju da je riječ i o milijunima).
Mao je inzsitirao kako se "revizioniste" treba ukloniti kroz nasilnu klasnu borbu. Cijela nacija se angažirala u veliki lov na "ostatke kapitalističke buržoazije" koji su se mogli očito kriti bilo gdje. Krenula je velika čistka u vrhu Komunističke stranke te su uklonjeni umjereni kadrovi kao što su bili Liu Shaoqi i Deng Xiaoping. U isto vrijeme oko Maoa se počinje graditi pravi veliki kult ličnosti. Uhićenja, mučenja, zlostavljanja, oduzimanje imovine - progonjeni su bili milijuni diljem Kine.
Koliko je sam Mao Ce-tung bio odgovoran za kulturnu revoluciju i sve katastrofe koje su iz nje proizašle? Svakako da jest odgovoran, no, činjenica jest da su Kulturnu revoluciju više od njega vodile neke druge osobe, točnije četiri osobe koje će postati poznate kao "Banda četvorice" (naziv je dao sam Mao), a jedna od članica te "bande" bila je njegova zadnja, četvera po redu, supruga, Jiang Qing. Druga trojica "Bande četvorice" bili su Zhang Chunqiao (istaknuti kineski politički teoretičar, pisac i političar), Yao Wenyuan (književni kritičar i političar), i Wang Hongwen (radnički aktivist i političar).
Oni su uvelike vodili Kulturnu revoluciju dok je Mao, već u godinama, bio više manje polu-Bog oko kojeg se gradio strogi kult ličnosti.
Dominacija "Bande četvorice" Kinom i njenim institucijama - od obrazovanja, ekonomije do kulture - trajat će deset dugih, i za mnoge pogubnih, godina.
Što je moglo zaustaviti ovaj veliki eksperiment kojeg je provodila "Banda četvorice"? Realno gledajući, samo jedan čin - smrt vođe oko kojeg je izgrađen kult ličnosti. Upravo to se i dogodilo 1976. godine - Mao Ce-tung je umro. Bolovao je od parkinsonove bolesti, a imao je i problema s plućima zbog pušenja. Njegovim odlaskom došao je i kraj Kulturne revolucije te je počeo period žestoke borbe za vlast unutar partijske strukture, ali i period kineske ekonomske stagnacije - naime, Kina je u periodu Kulturne revolucije ipak relativno brzo napredovala. Svoju prvu hidrogensku bom...
U isto vrijeme Kina je upravo izlazila iz perioda Kulturalne revolucije - bio je to itekako turbulentan period za Kinu koji je trajao od 1966. do 1976. Naime, vođa kineske komunističke partije, Mao Ce-tung, pokrenuo je sredinom 60-ih veliki projekt koji je imao za cilj sačuvati "istinsku komunističku ideologiju" na način da je trebalo odstraniti sve ostatke kapitalizma i tradicionalnih elemenata iz kineskog društva.
Mnogi se slažu kako je to zapravo bio brutalan eksperiment u kojem je u konačnici živote izgubilo više stotina tisuća ljudi (neki smatraju da je riječ i o milijunima).
Mao je inzsitirao kako se "revizioniste" treba ukloniti kroz nasilnu klasnu borbu. Cijela nacija se angažirala u veliki lov na "ostatke kapitalističke buržoazije" koji su se mogli očito kriti bilo gdje. Krenula je velika čistka u vrhu Komunističke stranke te su uklonjeni umjereni kadrovi kao što su bili Liu Shaoqi i Deng Xiaoping. U isto vrijeme oko Maoa se počinje graditi pravi veliki kult ličnosti. Uhićenja, mučenja, zlostavljanja, oduzimanje imovine - progonjeni su bili milijuni diljem Kine.
Koliko je sam Mao Ce-tung bio odgovoran za kulturnu revoluciju i sve katastrofe koje su iz nje proizašle? Svakako da jest odgovoran, no, činjenica jest da su Kulturnu revoluciju više od njega vodile neke druge osobe, točnije četiri osobe koje će postati poznate kao "Banda četvorice" (naziv je dao sam Mao), a jedna od članica te "bande" bila je njegova zadnja, četvera po redu, supruga, Jiang Qing. Druga trojica "Bande četvorice" bili su Zhang Chunqiao (istaknuti kineski politički teoretičar, pisac i političar), Yao Wenyuan (književni kritičar i političar), i Wang Hongwen (radnički aktivist i političar).
Oni su uvelike vodili Kulturnu revoluciju dok je Mao, već u godinama, bio više manje polu-Bog oko kojeg se gradio strogi kult ličnosti.
Dominacija "Bande četvorice" Kinom i njenim institucijama - od obrazovanja, ekonomije do kulture - trajat će deset dugih, i za mnoge pogubnih, godina.
Što je moglo zaustaviti ovaj veliki eksperiment kojeg je provodila "Banda četvorice"? Realno gledajući, samo jedan čin - smrt vođe oko kojeg je izgrađen kult ličnosti. Upravo to se i dogodilo 1976. godine - Mao Ce-tung je umro. Bolovao je od parkinsonove bolesti, a imao je i problema s plućima zbog pušenja. Njegovim odlaskom došao je i kraj Kulturne revolucije te je počeo period žestoke borbe za vlast unutar partijske strukture, ali i period kineske ekonomske stagnacije - naime, Kina je u periodu Kulturne revolucije ipak relativno brzo napredovala. Svoju prvu hidrogensku bom...
