Američki politički znanstvenik Joseph Nye 1990. skovao je specifičan izraz "Soft power" ili "meka sila". Termin meke sile označava sposobnost neke države da postaje privlačna i utjecajna na druge zemlje kroz pristup koji isključuje agresiju i silu, a umjesto toga temelji se na suradnji, kulturi, civilizacijskim vrednotama, moralnim i političkim vrijednostima. U zadnje vrijeme termin se koristi i za utjecaj na javno mišljenje putem manje transparentnih kanala i lobiranja kroz političke i nepolitičke organizacije.
Nye je izmislio pojam prvenstveno da opiše moć Sjedinjenih Američkih Država na kraju Hladnog rata kad su one postale jedina svjetska supersila. Meka sila izumljena je kako bi se opisao utjecaj i moć Amerike preko vojne moći. Danas su kultura, umjetnost, politika i vojska vrlo ispleteni. SAD svoju meku silu pokazuje kroz Hollywood, pop i rock glazbu, Google, Facebook, iPhone, McDonald's itd. Ali i druge sile imaju ono nešto što ih čini mekom silom. Jedna od njih je i Indija.
Kod razmatranja sadašnjosti i budućnosti Indije nameće se samo po sebi kao vitalno pitanje ima li Indija resurse i odlike svoje kulture i civilizacije koje mogu služiti kao sastavnice meke sile. Pitanje je može li Indija svoje vrijednosti učiniti privlačnim ostatku svijeta? Odgovor je apsolutno pozitivan. Štoviše, rijetko na koju državu se termin soft power može toliko uspješno primijeniti koliko na Indiju. Prednosti i vrednote Indije nisu nužno povezane s potezima njezinih političkih lidera već više govore o indijskoj kulturi i civilizaciji. A Indija zaista ima napretek toga što može ponuditi svijetu i što je može predstaviti u pozitivnom svjetlu. Najveću opasnost mekoj sili Indije predstavljaju događanja u matičnoj zemlji u kojoj dolazi do brutalnih silovanja žena, vjerske netolerancije, nasilja što zatire najatraktivnije i najbolje u Indiji. Ne treba posebno spominjati problem siromaštva koji se postupno rješava, ali još nije riješen kako spada.
Korijeni indijske civilizacije su vrlo duboki. Naime, civilizacija je na indijskom potkontinentu neprekinuta nekoliko tisuća godina i po tome je ona jedinstvena. Osim toga što je Indija zemlja izuzetno duge tolerantne međureligijske kulture, na indijskom teritoriju mnoge religije su pronalazile sigurno utočište od progona. Ishod takve religijske tolerancije je suvremena Indija koja je dom praktički za sve svjetske religije. Zanimljiva karakteristika je to da religija broj jedan za većinu Indijaca, hinduizam, nema centralnu vlast, tj. središnji autoritet, nema središnju crkvu ili temeljni hram, stoga se hinduizam razvio u ogromnu količinu podskupina koje se prostiru od sekta do razine sljedbi na razini obitelji koje štuju pojedine bogove. Glavni razlog je to što hindusi nemaju jednu svetu knjigu i jedan centar religijske moći.
Treba napomenuti da je od svojih početaka ideja Indije ideja jedinstvenog prostora od Himalaja do Indijskog oceana koji sačinjava jedinstveni kulturni prostor na kojem se od pamtivijeka tragalo za dubljom istinom, istinskim smislom života i duhovnim vrednotama. Ti i takvi tragatelji svih mogućih vjera i nacionalnosti štovani su na prostorima Indije kroz čitavu njenu povijest. Pluralizam svih vrsta i boja sama je bit Indije i temeljem toga čini njezin integralni, neodvojivi dio. Otkada je mladi hinduistički redovnik Swami Vivekananda nastupio i oduševio na Svjetskom kongresu religija u Chicagu 1893. ovaj je orijentalni duhovni pogled na svijet i filozofiju života nazočan na Zapadu. Sve je snažniji njegov utjecaj jer se ljudi danas sve više okreću nematerijalnim vrijednostima koje nalaze u religijama i alternativnim oblicima života. Pluralizam i tolerantnost Indije može se svakako uočiti i u prehrani populacije koja varira od vegetarijanaca preko hindusa i muslimana koji imaju poseban jelovnik do klasičnih svejeda. Svi oni žive jedni s drugima i prihvaćaju te različitosti kao nešto prirodno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
