Afrika, a pogotovo supsaharska Afrika je dio svijeta koji se često opravdano smatra najslabije razvijenim i najviše zaostalim na planetu. Europski kolonijalizam, domaće izrabljivačke elite i korupcija, mito kao i uloga stranih faktora doista jest od većine Afrike napravilo kontinent bijede i siromaštva. Ali naravno nije svugdje tako. Svijetlih primjera ima. Jedan od svijetlih je Bocvana, kopnom okovana država u južnom dijelu Crnog kontinenta.
Bocvana je topografski ravna zemlja jer oko 70% teritorija prekriva pustinja Kalahari. Površina njenog teritorija iznosi oko 580 000 km kvadratnih a ima tek nešto više od 2 milijuna ljudi što je čini jednom od najslabije naseljenih država na svijetu. Nekadašnji britanski protektorat Bechuanaland nakon proglašenja neovisnosti 1966. promijenio je ime u Republika Bocvana. U trenutku osamostaljivanja imala je BDP po glavi stanovnika od samo 70 $ da bi u narednom periodu do kraja 20. stoljeća postala država s turbom ekonomskim rastom i danas ima BDP po glavi stanovnika jedan od najviših u Africi, oko 18 000 $ (BDP PPP). Danas je država s najvećim indeksom ljudskog napretka u kontinentalnom dijelu supsaharske Afrike. No, uspjeh nije došao preko noći i korijeni bocvanskih uspjeha postavljeni su daljoj prošlosti.
Prije kontakta s Europljanima, Tswanci (ili Batswanci) su živjeli u plemenskim zajednicama u kojima su živjeli od ratarstva i stočarstva. Plemena su trgovala su Europljanima većinu 19. stoljeća.1840-ih poznati škotski misionar David Livingstone dosta je putovao po Bechuanalandu i preobratio je kralja Sechelea od Kwene na kršćanstvo. Prvi prijevod Biblije na neki afrički jezik bio je na setswanu, jezik Tswana. 1885. Velika Britanija je obznanila kako je Bechuanaland njen protektorat. Narodi Tswana bili su zadovoljni ovim uređenjem kako bi se spasili od drugih europskih invazija, napose Bura a isto su željeli spriječiti i Britanci a posebice su željeli onemogućiti ekspanziju Nijemaca. Posljednjih godina 19. stoljeća bilo je napeto stanje jer je se britanska Južnoafrička kompanija Cecila Rhodesa počela širiti sjeverno te izvan Južne Afrike, prisvajajući velike površine koje će poslije postati Sjeverna i Južna Rodezija a danas Zambija i Zimbabve. Afričke poglavice Tswanaca: Sebele, Bathoen i Kama išli su u London 1895. kako bi dobili zaštitu od kraljice Viktorije i kolonijalnog tajnika Josepha Chamberlaina što su i dobili.
Do 19. st. države Tswana razvile su ključan splet političkih institucija. Za supsaharsku Afriku one su imale nevjerojatnu političku centralizaciju i postupak kolektivnog odlučivanja te su ovlasti poglavica bile su ograničene. Poglavarstvo Tswane nije bilo strogo nasljedno već je bilo otvoreno bilo kojem muškarcu koji je iskazivao talent i sposobnost. Poglavice su dopustili izgradnju željeznice u Bechuanalandu, ali su ograničili intervenciju Britanaca u drugim sferama politike i društva. Narodi Tswane imali su sreće jer su izbjegli eksploataciju Rhodesa a britanska vladavina bila je blaža nego u drugim dijelovima Afrike kao što je Sijera Leone.
Ključna prekretnica za razvoj zemlje bilo je proglašenje neovisnosti koji će omogućiti stvaranje uključivih institucija. Do trenutka kada je Bechuanaland postao neovisan 1966. pod imenom Bocvana, uspjesi koji su postigli trojica afričkih poglavica bili su već daleka povijest. U godinama u međuvremenu, Britanci su slabo ulagali u Bechuanaland. Prilikom nezavisnosti, Bocvana je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu; imala je ukupno 12 kilometara asfaltiranih cesta, 22 stanovnika koji su diplomirali na sveučilištu, a stotinu sa svjedodžbom srednje škole. Povrh svega, gotovo sa svih strana je bila okružena bijelim režimima Južne Afrike, Namibije i Rodezije, od kojih su sve odreda bile neprijateljski raspoložene prema neovisnosti afričkih država koje vode crnci. Rijetko tko bi je uvrstio na popis zemalja koje su imale izgleda za uspjeh. Ipak, tijekom narednih više od pola stoljeća pa sve do danas, Bocvana će postati jedna od najbrže rastućih ekonomija na svijetu. Danas Bocvana ima jedan od najviših dohodaka po glavi stanovnika u supsaharskoj Africi te je na istoj razini kao uspješne istočnoeuropske zemlje poput Mađarske i Estonije, i najuspješnije latinoameričke zemlje kao što je Kostarika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
