Teroristička organizacija ISIL uistinu je zastrašujuća, naročito ako o njoj neprestano raspravljamo. I Charles Manson zvuči kao najstrašnija osoba na svijetu ako dane provodimo gledajući dokumentarce o tome kako je maniupulirao mladim ljudima i i pretvorio ih u svoje strojeve za ubijanje. No, činjenica je da podjednako strašnih monstruma imamo po svuda - neki dan je Zagreb potresla priča o muškarcu koji je zvjerski, nožem i čekićem, zatukao suprugu i četverogodišnju kćer.
Monstruoznost pojedinca ili skupine time je strašnija što o njoj češće govorimo. ISIL je organizacija koja je vlastitu monstruoznost hranila sporadičnim, možda čak i psihološki tempiranim, vizualnim manifestacijama ekstremne okrutnosti. No, kao što i Charles Manson ima svoje "rivale" po svuda po pitanju količine monstruoznosti, isto vrijedi i za ISIL. Naime, pripadnici tzv. FSA i Al-Qaidinog ogranka u Siriji, al-Nusra Fronta, činili su podjednako strašne stvari kao i ISIL, i prije nego se pojavio ISIL, razlika je jedino u tome što je ISIL uložio veći trud u dokumentaciju svojih zločina.
Kada al-Nusra Front upadne u neko sirijsko naselje i tamo počini pokolj, uz neizbježno odrubljivanje glava, scena je podjednako strašna kao i ona koju počini ISIL ili neka druga radikalna islamistička skupina.
ISIL je strašan onoliko koliko ga se učini, a često ga se medijski čini ekstremno strašnim. To je, dakako, umjetnost manipulacije koja se naziva PR ili "odnos s javnošću". ISIL se stoga često ponaša kao kakva posrnula medijska zvijezda koja će povremeno namjerno objaviti skandal o sebi kako bi mediji i dalje bili zainteresirani. Naravno, u slučaju ISIL-a "skandal" obično znači još brutalniji pokolj. No, na svaku iduću brutalnost publika dodatno otupljuje i stimulans, doza brutalnosti, mora biti idući put veća. Zadnja priča nam tako govori kako ISIL-ovci javno pogubljuju vlastite majke koje su im sugerirale da pobjegnu od zloglasne organizacije.
No, što to sve u konačnici znači? Zašto ISIL treba svu tu brutalnost isticati javno? Zasigurno i zbog regrutacijskih potreba. Svijet je pun luđaka kojih privlači ekstremno nasilje i voljeli bi i sami u njemu sudjelovati. No, ima tu još nešto. Ekstremnom brutalnošću i zlom ISIL nastoji sebe prikazati neuništivim i nepobjedivim. To je psihološki efekt, nešto duboko u ljudima što nam sugerira da je ultimativno zlo neiskorjenjivo i da što je strašnije to je ujedno i moćnije. Spomenuli smo ranije Mansona koji je na isti način nastojao zastrašiti svoje neprijatelje, u njegovom slučaju porotu koju je prodorno, čovjeka po čovjeka, gledao duboko u oči dok ovaj nije zaista počeo vjerovati da ga gleda sam "nečastivi".
To su sve, dakako, infantilne gluposti, no što je osoba praznovjernija prije će u takve gluposti i povjerovati. Na Bliskom istoku, a i šire, nažalost, praznovjerja ne nedostaje. Istina je ipak, srećom, drugačija. ISIL jest opaka organizacija, najveća teroristička vojska u povijesti, bez sumnje, ali ga se itekako može poraziti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
